Gledam je. Udišem prošlost. Pod kapima uživam njezinu ljubav. Skrivam snagu pod naletlom dodira. Ljepša je od same sebe ,ali ovaj put sam veči. Prošlost dolazi u gomili ,popračena tišinom .Kao da je sam svemir stao. Dolazim pred.zrcalo i određujem paralele svog puta. Napokon napuštam samog sebe i po poslijednji put puštam se pod tračnice nepreboljene ljubavi.
Post je objavljen 30.12.2007. u 03:07 sati.