Marketing
rose, ljubavno pismo (141. nastavak)
(prethodni nastavak)
.. ... pitam se što Nas to spaja ... ljubav ... mržnja, il' samo strast? Želja i neizmjerna žudnja ... to je ono što ja osjećam za Tebe. A Ti? A ti se samo okrutno poigravaš ...
Nemoj više tražiti da i ja sudjelujem. Nisam nevinašce, nisam anđeo, znaš Ti to dobro, zato si me i isklesao kao anđela slomljenih krila ...
Nakon svega u meni gađenje raste ... Zašto Ti je potrebna ta crna Spodoba, taj strašni stranac ... Zašto mu dopuštaš da stoji nad našom posteljom i promatra nas? ... Nisam mu pogled susreo, no velim ti, to je pogled hladan i zao … ledi krv u žilama …
Ali Tebi je baš to potrebno, to poigravanje erosom na rubu smrti, pod pogledom tog Crnog neznanca …Dovoljno je strašno to što On promatra dok uzimaš me, uživajući više u njegovu pogledu nego u meni, a Ti bi ga sada uveo i u našu postelju …
Prestanimo s tim, preklinjem Te! Sve će to loše završiti , po mene, po tebe …po obojicu …Ubit ćemo jedan drugoga ako tako nastavimo … a On će gledati i uživati ...
Grlo mi je još uvijek plavo, još uvijek ne mogu govoriti … Zdrobio si mi glasnice tom svilenom uzicom koju si mi stezao oko vrata … Zašto Ti je to potrebno, kad me već i tvoj najmanji dodir dovodi do sladostrašća …
Ne, neću više pristati na te Tvoje okrutne igre … a ipak znam, pristat ću opet na sve što zatražiš …
Sebastian
P.S. Noćas ću je završiti … I tu sedmu. Makovi na njoj žare i oživljavaju i pred mojim očima, a ne samo u mojem duhu.
Tvoja je, slikao sam je misleći na Tebe, smatraj je svojim portretom iako na njoj nećeš vidjeti svoje lice ... Poput tih makova Ti me opijaš, bujaš i cvjetaš dok me uništavaš ...
Poklanjam Ti svoje remek djelo, čini s njim što zaželiš … kao što činiš i sa mnom …Sačuvaj, prodaj, pokloni, uništi … sve si to ionako već uradio sa mnom …
A ja mogu i prestati slikati sada ... jer siguran sam, nikada neću naslikati ništa bolje.
Mogu i umrijeti sada, ako me Tvoja ljubav ne dokusuri prije …
Rose je s tugom i užasavanjem čitala slikarevo pismo.
U potrazi za autorom slike koju je donijela s jednog od svojih putovanja, slike koja je sad visjela na zidu, nad ekranom njezina računala, Rose je pretražila sve baze podataka. Bila je uvjerena da je slika koju je kupila od starog antikvara izuzetno likovno djelo i kopkalo ju je da pronađe tko joj je autor. Nakon duže potrage, naišla je na trag - podatak o viktorijanskom slikaru poznatom po ciklusu slika na temu Makovi. Slike su nakon njegove smrti postale čuvene, no ciklus je bio okrnjen, nedostajala je jedna slika, sedma.
Rose je shvatila da posjeduje sliku, onu izgubljenu sedmu, za kojom se bezuspješno tragalo godinama. Pronašla je monografiju o slikaru. Autor monografije bio je poznati likovni kritičar koji je slikara i otkrio. A kritičar je pretpostavku o postojanju sedme slike temeljio na jednom slikarevom pismu. Pismo je bilo napisano nepoznatom ljubavniku ... no nikada nije bilo poslano. Sačuvalo se, zataknuto na poleđinu jedne od šest slika iz ciklusa Makovi.
Rose je iskoristila svoja poznanstva u sveučilišnoj biblioteci. Zahvaljujući tome, sada joj je u ruci bila fotokopija slikareva pisma, pristigla iz londonske knjižnice.
Čitala je to pismo s tugom i užasavanjem.
Koliko strasti, koliko bola ...
Zašto je stvaralački dar morao niknuti u takvoj tami?
A Crna spodoba koja se u pismu pominje? Tko li je to bio??
Sažalila se nad sudbinom nesretnika koji je pismo napisao.
Dok je čitala post scriptum, neko je nejasno prisjećanje na trenutak zatreptalo u njezinoj svijesti, no sad ga više nije uspijevala prizvati.
Slikareva nesretna sudbina bila je sudbinski isprepletena s Roseinom i Morpheusovom sudbinom. A Rose se toga tek trebala prisjetiti.
Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
(nastavak slijedi)
P.S.
vidiš onaj goli grmak,
bez ružica i listova,
takav ti je i moj život
vrućih tvojih bez cjelova ...
(...)
Milan Begović
Neće me biti, neko vrijeme ...
Do novog nastavka, pozdrav od Rusalke ... i od Rose ...
Post je objavljen 02.01.2008. u 23:59 sati.