Uvijek su mi svi govorili da se žrtva uvijek isplati,da ću uvijek biti dobro nagrađena za nju, uvijek su mi svi govorili da vjerujem u sebe i da sve mogu postići,uvijek su mi govorili da budem strpljiva i da ću sve imati i da će mi se na kraju to isplatiti dvostruko .... svi govore da dobri ljudi idu raj.... Svi prijatelji govore da će uvijek biti uz tebe kad ti bude teško,di su sad ti ljudi??? di su sad kad meni kapaju suze niz lice??di su sad oni da me spase-NEMA IH!!!Di su mi svi oni prijatelji sad kad mi najveše trebaju,zašto ih nema,zašto??sad mi zaista trebaju...
Zamislite si sad vapaj očajnog lica koje zaziva pomoć, a niko neželi ili nemože pomoći,zamislite to,zar nije prestrašno??!!
NE;NIŠTA U ŽIVOU ŠTO VAM GOVORE NIJE ISTINA!!!!!sve je to laž,sve!!! nevjerujte više ljudima koji to govore,lažu vam....!!!!!!!!! meni su isto lagali!!! ja sam vjerovala, ja sam ovih 18 i pol godina uzalud živjrla, ja sam se borila za laži misleći da se borim za istinu!! nemogu više nemogu!!!! ja sam napravila na ovom svijetu sve kaj sam mogla i to je to,moja misija je završena...
Trebalo bi ubijati prošlost
sa svakim danom što se ugasi.
Izbrisati je, da ne boli.
Lakše bi se podnosio dan što traje,
ne bi se mjerio onim što više ne postoji.
Što napraviti onda kad zaista nemožeš krenut dalje,što?????
Post je objavljen 29.12.2007. u 11:02 sati.