Marketing
Let me drown...
Samo još jedan crni prizor iz sadašnjosti... Zarobljena,odvojena od svijeta nekim čudnim ogradama... Dan se ne razlikuje mnogo od onog prethodnog...
Gleda negdje daleko,pokušava si dan skratiti pjesmom,dok oči kvasi suzama... Razmišlja čime je to zaslužila,razmišlja o tome na koji način se nakon divne mladosti našla u ovom okružju koje ju osuđuje i ponižava...
Pita se zbog čega nitko ne obraća pozornost na nju? Zašto svi prolaze pokraj nje bez da se dive i njenoj posebnosti,zašto ljudi ukočenog izraza lica stalno negdje žure,zašto ne osjeća toplinu koju je nekad davno prije osjećala? Zbog čega je izgubila vjeru i nadu,zbog čega su dani sve duži,a noći sve crnije?
I tako dolazi još jedan dan... Otvara oči,izgubljena u svijetu,ogledava se oko sebe i nakon nekog kratkog vremena shvaća da se ništa nije promjenilo... Još je zarobljena u svom presitnom kutku na najhladnijem mjestu prostorije... Još uvijek ne osjeća zrake sunca... Neka tupa svijetlost zamagljuje joj pogled i bliješti u oči,ali to nije ona topla sunčeva svijetlost, ne, to nije zlatni trak koji ju je nekad budio iz lijepog sna... Kamo sreće da ju umjesto blijedog neonskog svijetla budi pjev ostalih i žamor mora, sunce sa svojim užarenim rukama...
Ne,dan je i dalje prazan, ljudi svojim grubim rukama stišću njeno nekad slobodno tijelo... Preglasno i prerano doživljavaju jutra...Osjeća se kao izložbeni primjerak dok izbuljene oči zure u nju i očekuju od nje da ih zadivi nečim neviđenim,nečim drukčijim...
Ona to ne želi..... Zašto da glumi da je nešto što nije... Zašto da se prilagođava svijetu koji je za nju propao,svijetu kojeg smatra odratnim... Svijetu koji svojim trulim dušama odbija njeno skromno srce...
Odavna se prestala nadati slobodi... I da se dogodi da bude oslobođena,kako bi se snašla tamo gdje već čini se stoljećima nije bila?
Kako da se natjera na ponovnu prilagodbu,kako da opet prihvati nešto novo
kad je već preumorna da bi se ponovo trudila...
I tako sjedi,tupo promatrajući i ne može vjerovati koliko se njena strana svijeta razlikuje od ove,naizgled tako daleke...
Sanja o slobodi,no svakim ponovnim buđenjem poželi samo jedno -
da se svijet promjeni, želi da ostalima bude bolje nego što je njoj... I time pokazuje da ipak ima nešto u tim rešetkama koje ju tjeraju na razmišljanje...
Sama,pjeva i skraćuje si dane...
Ptica u krletci...
Post je objavljen 28.12.2007. u 17:31 sati.