Dobro večer, sretni narode!
Sigurno se pitate, odakle ovo raspoloženje. Pa, idućih devet dana sam na godišnjem!!! Jeee! Naravno da je dovoljno za radost, sreću, zadovoljstvo, ispunjenost i pivo. Upravo smo ručali, Biškan dolje cijedi naranče, a ja sam se prihvatila piva.
Nadam se da ste lijepo proslavili božićne blagdane. Kod nas je bilo ok, kao i svake godine. LIjepo, obiteljski. Teta je bila kod nas, išli smo u crkvu (čak je Biškan išao sa mnom na ponoćku), poslala sam 500 SMS-ova što inače ne volim raditi, ali, ove sam godine dobila potrebu i - zadovoljila je. Bilo je sjajno što su meni cijelo popodne stizale povratne poruke. Možda zvuči malo sebično jer mi svi ti ljudi ne bi sami od sebe poslali poruke. Ali nema veze, ja sam se osjećala dobro.
Kako nisam radila čak dva dana (na Badnjak i prvi dan Božića), previše sam se opustila i - razboljela. Uhvatila me prehlada, glavobolja, kihanje, šmracanje i svi ostali simptomi. Naravno, vrlo dobro znam gdje sam se prehladila. Dakle, nije gripa, nije viroza - najčešći razlozi koje uglavnom navodimo ne želeći priznati da ne pazimo na svoje tijelo, da ga izrabljujemo što više možemo, da se prema njemu ponašamo dušmanski, da ga svakodnevno gazimo, a hranimo se jeftinim sadržajima, ljudima i, naposljetku, hranom.
S prvim snijegom i smrzavicom sam prestala voziti bicikl što mi je bilo strašno bed jer sam skužila da se super osjećam, no isto tako, nisam htjela dolaziti blatnjavih hlača, preznojena i pokisla na posao, a uvijek je postojala i opasnost od pada. Dok sam ga vozila, nosila sam kapu, a onda sam prestala jer kao, nije tako jako hladno, uglavnom sam u busu, bla bla... Hodam ulicom i osjetim kako mi mrzne čelo i znam da ću platiti. Otrčim do trgovine gologlava, bez hulahopki, nabcim tek jaknu na tanku majčicu. Naš organizam nije tako jak kako zamišljamo. Zimi ga trebamo utopljavati, posebno glavu kroz koju odlazi najviše topline. Naravno, ja sam to platila. Istina, prehlada nije bila jaka, čak nisam imala ni temperaturu. No, i ova mala prehlada je nepotrebna i lako sam ju mogla izbjeći.
No, kada se već dogodila, odlučila sam liječiti se bijelim lukom, medom, propolisom, čajem, limunom, eukaliptusom, jabučnim octom, đumbirom, znojenjem, a ako baš zagusti, andolom. I uspjelo mi je. Trebali ste vidjeti moje koktele koje sam u termosici nosila na posao, stalno sam šnjofala eterično ulje eukaliptusa, smrdila po bijelom luku i... nije da sam u potpunosti ozdravila, ali dobro mi je. Mogla sam normalno obavljati svoj posao, istina da mi je nos izgreban, ali ništa strašno.
E sad, imam kolegicu koja se također prehladila (sad bi Biško rekao, opet si našla mjesto gdje ćeš ju ogovarati, ali o tome ću drugom prilikom) prije oko tri tjedna. Uhvatilo ju je nešto u kičmi pa je brijala po miofleksu. Popila bi 6 miofleksa dnevno na što sam se ježila, no cijelo je vrijeme govorila kako joj to pomaže. Onda bi kod velike glavobolje popila saridon ili Coldrex cijelo se vrijeme žaleći kako joj ne pomažu. Vukla se ko crknuta kokoš, kukala, srala, a ja sam joj cijelo vrijeme govorila da prestane piti te lijekove i da se dobro oznoji, jede bijeli luk i sve gore navedeno. Naravno, bila sam smiješna, i vjerojatno glupa u njezinim očima. Nakon svega je otišla kod liječnika i zatražila antibiotike. Na to sam stvarno popizdila. Nisam mogla vjerovati da akademski obrazovana žena (i to je kategorija za sebe, ali dobro), načitana (barem novina, a u novinama piše svašta) odluči tako nešto. Svašta sam joj se nasrala, a ona je uporno tupila kako ima upalu. Mozga, vjerojatno. Za Badnjak se napila vermuta, pa kako kaže, stornirala djelovanje antibiotika. Dva dana nakon toga je totalno zalegla i sada ne može iz kuće. Kako je totalna radoholičarka, totalno pizdi što mi ostali radimo njezin posao, ali ne može iz kreveta jer je zaista stornirala samu sebe.
Ne znam kakvo vi mišljenje imate o lijekovima, ali ja ih uglavnom ne konzumiram. Ne kažem, ako postoji upala i ako su antibiotici jedini lijek, popit ću ih, ali sve ostale bolove riješavam prirodnim načinom. LIjekovima samo uništavamo svoj imunološki sustav suzbijajući simptome i ne dopuštamo da se tijelo samo bori s bolesti i na taj način ojača.
Na žalost, farmaceutske su kompanije danas toliko jake da nam lijekove nude kao čipi čips. Prisjetite se samo reklame za Lekadol gdje mlada žena, supruga i majka kaže nešto poput, kod svakodnevne glavobolje uzmem Lekadol, bla bla...
Istina, lijekovi poput andola, lekadola i sličnih nisu toliko jaki. No, ne bi li trebali tražiti uzroke svojih glavobolja, iscrpljenosti, mučnina i ostalog nego ih zatomljavati nekakvim lijekovima koji, zamislite, ne stvaraju ovisnost.
Ljudi su tako labilni, slabi, ne znaju se suočiti s vlastitim problemima nego rješenje traže u analgeticima. Umjesto da muža, majku, sestru, sina zamole za masažu, za to se vrijeme malo ispričaju... ili si skuhaju fini čaj s limunom, propolisom, đumbirom, uživaju u njegovom mirisu i okusu... ili si pripreme finu večeru s hrpom bijelog luka sa začinskim uljem i podijele ju s najdražom osobom, radije posegnu u ladicu s lijekovima i misle ako je prošla glavobolja da je i problem riješen.
Ne znam, možda preuveličavam, ali lijekovi su poput svih drugih poroka. Oni su poput oslonca koji nam pruža sigurnost, a zapravo je tek jastuk koji će ublažiti pad koji je neizbježan.
Osim toga, uništavaju jetru.
Šalu na stranu. Ja ću i večeras umlatiti par češnjeva bijelog luka, ubit se u kuhanom vinu (jer sam na godišnjem, halo), dobro se naspavati, da nemam tehničkih problema i poševila bih se jer to itekako utječe na imunitet (bijeli luk u ovom slučaju nije tehnički problem).
Zanima me kako vi stojite s lijekovima. Koliko ih često pijete i razmišljate li o njihovoj pravoj vrijednosti (naravno, tu ne mislim na kronične bolesti). Ako do sada niste, razmislite. Za sve postoji alternativa.
U nedjelju Biško i ja putujemo u Bjelovar. Vidjeti našeg malog kuma Žarka koji nema ni dva mjeseca. Dojmove ću vam ispričati kada se vratim. Sigurna sam da će ih biti bezbroj.
Šaljem vam sto pusa i želim vam sretnu Novu godinu. Riješite se svih dugova i neriješenih stvari i u Novu uđite čista srca i s hrpom želja. Živjeli!
Post je objavljen 28.12.2007. u 17:04 sati.