Ok, ionako ovo više skoro nitko ne čita, a i meni se neda pisati ili možda previše ljudi koje znam znaju za ovo, a to definitivno ne volim, ali ionako nikad nisam ovdje pisala o sebi uvijek o drugim stvarima i onome što me se u određenom trenutku ne tiče, ali opet se odajem donekle preko toga. I tako toliko činjenica, toliko onih ALI koje mrzim, toliko svega, a ničega.
Ponekad nam se svima, čini se dogodi, da smo na dnu. Trenutak kad je sve divno i super, a sve opet ne valja i sve je fakat u komi. Ponekad dosadi nositi onaj glupavi osmijeh u koji svi vjeruju da sam super. Što je najjače nema se potrebu nikome izjadati jer je sve dobro, čak sam sebe uvjerila u to. I tako kaos svega…
I tako, pitam se da budem danas sretna jer sutra će znam biti gore? Iskoristiti li danas trenutak za sreću ili ne?
A možda je sve stvarno super, samo „tugovanje takav užitak pruža, te smo skloni da zlo i patnju čak priželjkujemo“.
Post je objavljen 27.12.2007. u 17:24 sati.