Probudili smo se u pola osam i krenuli u bus.Bojana je bila dobre volje,zaboravila je na onaj strah.No ja nisam.Odlučio sam se osvetiti Tonyu kad dođemo u Podgoricu.Sišli smo i odmah krenuli u bus.Oko mi je bilo skroz plavo,ako i lijeva potkoljenica.Čekali smo da dođu ostali.Uskoro smo čuli Perićev glas.:»Idemo»
-A tu si,Marko-Bojan je prvi ušao.-šta ti je bilo sa licem
-Ma duga priča,potukao sam se.-rekoh im i još dodao:Ništa ne pitajte,sve ću vam reći kad se vratimo….
-Ok-odgovorili su. Put je bio dug. Bojana je spavala cijelo vrijeme, Bojan je čitao Automoto magazin, Branko ukrašavao broj neke cure,Gaga lupao po bubnjevima,a ja samo sjedio.U Podgorici smo imali doček kakav se samo može poželjeti.Na kolodvoru ih je bilo oko sto i to sve iz stare škole.
Prepoznao sam Tanju,Sokia,Dolly,Mirna,Kristina,Nataša(ne ona iz Osijeka),moji roditelji,Ana i Goran(!),Dakijevi roditelji,Sabina,Darko,Bojanina mama i brat Sergio i još poznatih i nepoznatih.Bojana i ja smo se stalno držali za ruke i primjetio sam začuđena lica.
-Ljubavi ja se idem pozdravit sa mamom i Sergijem pa ćemo Segrio i ja doć u salu.-
-Ok-poljubio sam ju.Svi su gledali začuđeno.Nisam se obazirao nego sam otišao Ani i mami.
-O sine kako mi je drago što si se vratio.!Kakva ti je to šljiva na licu,ma nisi se valjda tukao?!-mama je jaukala po čitavom kolodvoru
-Mama,prestani,ništa strašno-stišavao sam ju da ju ljudi ne bi gledali-malo sam se zakačio sa jednim čuvarom jer nije htjeo pustiti Perića
Malo se smirila.Tata nije ništa pitao,a Ana me je zagrlila i šapnula mi u uho:»Moram pričati sa tobom».Krenuli smo u salu gdje nas je dočekalo još ljudi i muzičari.Bojana je sjedila sa Sabinom i Darko za nekim stolom, a Dolly je oblijetala oko Sokya.Ana me je povukla i odvela u jednu sobicu.
-Marko,trudna sam-odmah je prešla na stvar
-Kako?Stvarno?Pa to je divno-oduševljeno sam rekao-bit ću ujak
-Da znam i Goran je oduševljen,ali nismo još rekli mami i tati.Jedva su ga prihvatili da smo opet zajedno.-rekla je tužno
-Ja ću pričati sa njima ,ako hoćeš-
-To bi bilo super,samo da uspije-rekla je
Vratili smo se na zabavu svi sretni, i odmah sam otišao Bojani.
-Ćao Sabina,Darko-pozdravio sam ih-mogu nakratko da posudim svoju curu
-Ma može….-
Uzeo sam ju za ruku i otišli smo plesati,a tada sam ju odveo roditeljima
-Mama,tata,znate Bojanu,ali ne znate da smo tijekom turneje postali cura i dečko.
-O čestitam sine,znao sam ja da ćete vi prije ili kasnije biti zajedno.-zagrlio me i poljubio Bojanu u obraz.Mama nam je isto čestitala.
Vidio sam da su dobre volje i odlučio reći za Anu i Gorana.
-Mama i tata,moram vam nešto reći.-počeo sam
-Reci sine.-
Pomislio sam kako bi to bila sad loša ideja.Prvo ću razgovarati još jednom sa Anom pa im reći kasnije kad malo bolje upoznaju Gorana.A i sa njim trebam razgovarati.
-Ma ništa,samo drago mi je da ste prihvatili Bojanu.-nešto sam izmislio i otišao.
Otišao sam Bojani i nastavili smo plesati.Oko 22:30 slavlje je još bilo u žaru.
Rekao sam joj da izađemo van jer je zagušljivo od muzike i dima.Odveo sam je u vrtnu kućicu blizu parka. Stavio sam deku na stolice i pizzu sa više sira.Mjesečina je bila iznad nas.Sala nije daleko od nas,jedna ulica,tako se muzika čula do nas.Pričali smo o svemu što je bilo prije.
-E zaboravio sam te pitat.Jesi dobila moje pismo i pjesmu.-
-Da i nisam htjela poslat izravan odgovor jer sam htjela da se malo patiš-reče ona smijući se-inače uokvirila sam tu pjesmu i spremila u moj stan.
-Ma najbolja si-rekoh joj i poljubih je.Zatim smo ustali i počeli plesati.
-Moraću u ponedjeljak da odem i provjerim rezultat za akademiju.-sjetih se
-Ma prošao si.-reče ona.
-A šta si ti otišla studirat u Beograd.?-upitah ju
-Onda kad smo se posvađali ,razmišljala sam i odlučila se ići prijaviti za studij solo pjevanja u Beogradu,jer nisam htjela bit blizu tebe.Sad kad smo se pomirili,idem na drugi rok u Podgoricu nadajući se da ćemo ići zajedno.Tada smo se vratili u salu i plesali do 5,kada su se svi počeli razilaziti.
U ponedjeljak sam u deset otišao po Dolly i Bojanu.Dogovorili smo se otići pogledati rezultate,pa onda na pizzu.Ispred škole ih je bilo tridesetak,pa sam im rekao da idem sam pogledat,a one neka ostanu.
-Ok,tu te čekamo-reče Dolly
Progurao sam se kraj neke male i našao sebe na drugom mjestu,a Dolly
Na trećem.Bio sam zadovoljan.Prošli smo.Nastava počinje 3.9.
Krenuo sam prema autu i spazio djevojke u kafiću preko puta.Prišao sam im sa osmijehom i rekao da smo prošli.Dolly je u daljini spazila Tonia
-Ej eno ga Tony.Mora da je i on došao pogledat rezultate.-počela mu je mahati da na priđe.Primjetio sam zabrinutost u Bojaninim očima,a u meni je plamtjela mržnja.Tada se Bojana digla i rekla:
-Idemo,ne želim da se Marko potuče sa njim.-reče uhvativši me za ruku
-Zašto bi se tukao?-reče Dolly ne shvaćajući ništa jer joj nismo rekli šta se desilo.Na putu kući ja sam vozio,a Bojana je sve objašnjavala.Dolly nije mogla vjerovat.
-Jednog dana ću mu se osvetiti.-rekoh im
-Ne lupetaj Marko,pa živa je i zdrava.Znaš da je njegov tata najpoznatiji odvjetnik.Nećeš se lako izvući.
-Snaći ću se-rekoh joj
Post je objavljen 24.12.2007. u 19:31 sati.