Marketing
Iz nekih starih razloga....
Dobra večer...
Bliži se Božić...Vrijeme je nade,čuda,vjere i darivanja... Vrijeme je kad bi svatko na svijetu trebao osjetiti toplinu i ljubav... No dali je to tako?
Dali svatko dobije priliku za Božić biti sretan?
Naravno da to nije tako... Nažalost,ima mnogo ljudi na svijetu koji umjesto prijateljskog zagrljaja za Božić dobiju ružnu riječ i suzu... Ima ljudi koji nemaju tu sreću za Božić biti sa svojom obitelji i slaviti taj blagdan uz kolače i pjesmu... Ima ljudi koji bi tako rado bili prihvaćeni i voljeni,ali to za njih nije moguće...
Govorim o ljudima koje život nije mazio...
Na televiziji sam nakratko vidjela dokumentarac koji se odvijao u Zagrebu, neznam koja je točno tema bila,ali je u prosincu,u božićno vrijeme... Prikazuje nekog beskućnika koji luta sam po gradu,za Božić spava u plastičnoj vreći i cijeli dan stoji na jednom mjestu znajući da mu je najbolje da cijeli dan ostane u "krevetu" i prespava... Dok kraj njega prolaze ljudi veseleći se svom toplom domu i razmišljajući samo o tome kako će proslaviti blagdane i kakve darove će kupiti,on leži na ulici i prazno bulji u zid...
Zapitate li se ikad koliko je njima teško?
Svaki dan provode na hladnim i sivim ulicama,lutaju i razmišljaju o nekom dalekom svijetu...Savršenom svijetu koji bi ih prihvaćao takve kakvi jesu... Maštaju o svijetu gdje novac ne znači ništa,o svijetu u kojem se ljudi međusobno toleriraju i poštuju...
Što pomislite kad vidite beskućnika?
Ja ih ne viđam često,no znam da mi se svaki put srce stegne kad vidim bespomoćno dijete koje prosi na ulici ili čovjeka u poodmaklim godinama koji samo želi topli obrok i prijateljski pogled... Ruku pomirenja sa svijetom i kapljicu nade...
Njihove oči pružaju pogled pun razočarenja.... U njihovim očima više ni suze ne blistaju... Njihove suze davno su izgubile sjaj... Njihove oči ne žele niti mogu više plakati... Njihove oči znaju da im suze neće donijeti ono za čim čeznu... Za obitelji i toplim domom...
Pa kakav smo mi onda svijet kad ni to najjednostavnije ne možemo pružiti pojedincima? Dok papa troši milijune eura na svoj odmor, dok bogataši grade sve veće i veće zgrade,dok ljudi besramno troše novac na nebitno, oni ostaju bez ičega... Opet sami u svom sivom kutku grada....
Sami...
Iz nekih starih razloga,potreba i osjećaja koji me tjeraju da marim za zaboravljene...
Anušk@
Post je objavljen 23.12.2007. u 23:41 sati.