Ironično je ali vjerujem da ste svi primjetili kako baš na Božić nekako najviše do izražaja dolazi ta razlika između bogatih i siromašnih. Onih koji mogu kupiti više i onih koji mogu malo ili ništa. Koji ima prepun i blagdanski stol, a koji sirotinjski ručak ili možda niti to. Ispod čijeg bora je osvanula gomila šarenih pokona, a ispod čijeg tek nešto ili ništa. Tko će slaviti u okruženju obitelji, prijatelja i susjeda, a tko sam samcat, Bog zna gdje, a vjerojatno bez ičega.
Tužno je da to dolazi do izražaja na taj dan, baš na blagdan velike Božje ljubavi.
Želeći i ove godine pokloniti nešto Isusu za rođendan, mi framaši sa Trsata, smo od dobrovoljnih priloga koje smo skupili pred crkvom tjekom tri nedjelje Došašća kupili osnovne namirnice i higijenske potrepštine za 20 potrebitih obitelji.
Nekolicina nas se okupila već na misi zornici, a oni pospaniji su došli nešto kasnije i pridružili nam se na zajedničkom doručku. Uslijedilo je slaganje u pakete dan prije kupljenih namirnica, zajednička molitva za uspjeh naše Božićne akcije i kratki dogovor.
Raspoređeni u više auta krenuli smo na svoje strane grada kako bi ovaj Božić učinili radosnijim obiteljima u potrebi.
Dolazak u svaku pojedinu obitelj bio je nešto posebno! Vjerujem da je svatko tko se odvažio učiniti taj korak i darovati dio svog vremena bližnjima već tada doživio Božić u svome srcu!
Jer vjerujem da znamo da tko se ne odvaži slijediti Njegov put niti ne može doživjeti iznenađenje koje nudi Božića. Isto tako, tko zatvara svoje srce pred bližnjima i sam će zasigurno naići na zatvorena vrata.
Blagoslov je vidjeti koliko se ljudi mogu radovati nekim naizgled običnim stvarima. Koliko se ti ljudi koje posjećujemo raduju razgovoru, osmjehu, našoj pjesmi. U ovo vrijeme kada svi razmišljamo o tome da kupimo što bolji Božićni poklon čudesno je vidjeti kako se ti ljudi raduju samo našoj prisutnosti! Raduju se tome što smo mi tamo za njih, što time znaju da postoji netko kome su i oni važni, dragi. Njihovo išćekivanje našeg posjeta, njihova želja da nam pruže sve od onog malo što imaju, njihova suza, osmjeh, zagrljaj.. sve to govori o važnosti i ogromnoj velićini ove naše akcije.
Veliko hvala svim djelatnicima i studentima sa Medicnskog fakulteta koji su svojim prilozima uvidjeli važnost te poduprijeli našu akciju!
Ponosna sam na sve svoje framaše koji su se odazvali pozivu te uljepšali ove blagdane "gubavcima ovog vremena" - našim obiteljima u potrebi!
Neka vam svima u tihoj noći dok anđeli pjesmu svoju pjevaju i malog Isusa dočekuju Bog udijeli milost da od svog srca napravite štalicu. Štalicu u koju će doći Isusić, štalicu u koji će te primiti velikog gosta u obliku malog djetešca.