Mlade cure, posebice one u srednjoškolskom dobu sve bolje znaju od svoji roditelja, učitelja, trenera itd. No, kada već ne vjeruju objavljujem jedan stručni tekst nedavno objavljen. Ako meni ne vjerujete da istezanje baš i nije bogom dano na samom početku treninga pročitajte ovo, a za eventualne nejasnoće javite se autoru.
Autor: Ivica Vrgoč
Ponedjeljak, 01 Svibanj 2006
Ostavite elastičnu vrpcu preko noći u zamrzivač. Izvadite je sljedeći dan i naglo razvucite. Što će se dogoditi? Elastična vrpca će puknuti! Ali ako je izvadite iz zamrzivača, pa je premjestite u hladnjak i zatim postepeno na sobnu temperaturu imat ćete elastičnu vrpcu koja će se rastezati do maksimuma. Vaše tijelo i um nisu puno različiti od ovoga.Zagrijavanje je najvažniji ali nažalost dio treninga koji često biva i zanemaren. Na zagrijavanje utječu mnogi faktori od kojih možemo izdvojiti fiziološke, psihološke, i mnoge druge individualne faktore. Dok većina ljudi razumije važnost fizioloških zahtjeva igre, nekolicina ih daje istu važnost i psihološkim aspektima. Psihološka priprema je važna da bi se dobila prilagodba igrača na različite uvjete kao što su vremenski uvjeti, uvjeti na igralištu, vrijeme igre itd.Od prve sekunde igre igrač mora brzo reagirati na određene situacije i brzo donositi odluke. Prema tome ako igrač nije pripremljen mentalno i fiziološki utakmica može biti izgubljena odmah u početnim trenucima. Zagrijavanje ima tri važne svrhe:1. Podiže tjelesnu temperaturu na progresivan način što omogućuje mišićima lakše stezanje i opuštanje, a također pokreti postaju učinkovitiji.2. Zagrijavanje povećava cirkulaciju krvi, pa su radni mišići opskrbljeniji kisikom i hranjivim tvarima.3. Ako je zagrijavanje specifično primjerice, nogometu, dobiva se efekt vježbanja i njime utječemo na tehniku igrača.Sva zagrijavanja moraju biti specifične prirode s obzirom na to što će se raditi u glavnom dijelu treninga ili se radi o utakmici. Pripreme za trening ili utakmicu su različite. Zagrijavanje za trening mora biti prilagođeno vrsti treninga koji ćemo raditi. Tako ćemo na primjer za šuterski trening u nogometu, ili pucački u odbojci u zagrijavanju potrebno obratiti pažnju na mišićne grupe koje su opterećene prilikom izvođenja tih pokreta. Zagrijavanje pred utakmicu mora biti općenito, jer moramo pripremiti igrače na sve vrste opterećenja koja su prisutna na utakmici. Svako zagrijavanje bi trebalo biti različito i ovisno vanjskoj temperaturi i vremenskim uvjetima. Također svaki igrač ima različitu tjelesnu građu i različite fizičke i mentalne potrebe i zbog toga treba poštovati uz ostalo i njihove rituale i tradicije prije utakmice. Opće zagrijavanje gdje se rade serije pokreta, vježbi i dinamičkog istezanja bi trebao raditi svaki igrač. Tada smo sigurni da je svaki igrač fizički pripremljen za utakmicu. Na kraju zajedničkog zagrijavanja svakom igraču bi trebalo ostaviti vremena za njegove individualne potrebe. Za vrijeme posljednjeg perioda zagrijavanja prije utakmice svi igrači ponovno zajedno izvode seriju kompleksnih vježbi. Ove vježbe uključuju vježbe koje sadrže situacije iz igre. Veliku pozornost treba obratiti na to da zagrijavanje ne bude pre intenzivno, što može izazvati katastrofalne učinke kasnije u igri. U prošlosti su treneri zagrijavali igrače takvim intenzitetom da su igrači tražili zagrijavanje prije zagrijavanja.Druge vrste zagrijavanja mogu uključivati i saune, lagane masaže i druge slične vrste zagrijavanja koje se mogu spojiti sa općim zagrijavanjem kao što je već opisano. One se nikad ne bi trebale koristiti izolirano. Postoji stara izreka koja kaže: „Izostajanje pripreme je priprema na propast“, što se posebno odnosi na zagrijavanje prije utakmice, a i na zagrijavanje prije treninga. Igračima bez obzira na dob, sposobnosti i razinu se ne smije dozvoliti da se sami zagrijavaju bez obzira da li se radilo o utakmici ili treningu. Trener bi uvijek trebao biti taj koji će voditi zagrijavanje. Opće zagrijavanje je od ključne važnosti za svakoga igrača. Kad je god moguće zagrijavanje treba raditi na mjestu gdje će se igrati utakmica ili raditi trening, tako da se svaki igrač može tjelesno i mentalno pripremiti na okolinu i uvjete. Ako to nije moguće trebalo bi pronaći mjesto sa što sličnijim uvjetima gdje će biti utakmica ili trening. Kao što je već rečeno sva zagrijavanja moraju biti specifična s loptom i bez nje i u zadnjoj fazi prilagođena uvjetima igre. Jedini igrač koji se različito zagrijava od ostali igrača je primjerice vratar u nogometu i rukometu, tehničar i libero u odbojci pa njiovo zagrijavanje mora biti prilagođeno njegovoj poziciji (vježbe hvatanja lopti i mnogo veći naglasak na gimnastičke pokrete). Kad je moguće oba vratara (prije utakmice) i svi vratari (prije treninga) bi trebali zagrijavati jedni druge
Post je objavljen 21.12.2007. u 21:57 sati.