Nema te milena moja da mi pišeš čestitke, da mi dodaješ kuglice za bor, da mi pomažeš peći kolače, da plešeš i puniš naša srca toplinom i ljepotom. Donijet će ti mama mali borić s malim kuglicama i malim zvijezdicama da ti malo uljepšam tvoj tužni dom, tvoj mračni, tihi dom. Na svakoj grančici je tisuću mojih suza ljubavi, strašno mi nedostaješ. Nedostaje mi tvoj zagrljaj i tvoj glas, tvoje oči i tvoja dobrota. Ti nisi više sa mnom, ali ja sam s tobom Stelice. Volim te beskrajno. Grlim te u svojim mislima, ljubim ti obraziće i milujem kosicu anđelice moja.
Obiteljski blagdan u obitelji koja je izgubila svog najmlađeg člana, svoju miljenicu, svoju prekrasnu djevojčicu, ne može biti drugačiji nego tužan i sjetan. Prepun boli i gorčine.
Obiteljski blagdan bez Petre, Matea, Roberte, Tene, Branimira, Ane, Pauline, Magdalene, Roka, Ružice, Natali, Antonije, Toše..................i koliko još djece, a ne znamo im imena..............te naše voljene dječice........ne može biti ni lijep ni veseo...
A kad ne može biti veseo biti će tih i dostojanstven, u mislima s vama prekrasni naši anđeli.
Post je objavljen 23.12.2007. u 08:00 sati.