Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/justawoman

Marketing

Bum, Marilyn-ka i Pahuljica koja više nije Pahuljica…

Imam neki ludi feeling za 2008.g. Osjećam da je 2008.g. moj BUM ! Ili BUM vrhunca ili BUM propasti, ali neki BUM će biti.

I to je onaj neki nedefinirani, neopipljivi feeling kojeg jednostavno ne možeš google-ati. Ono nešto u zraku. I ne smrdi. Čak, štoviše, miriše na … na mamine štrudle s višnjama. Recimo. Lijepo ako mi godina bude štrudlasta. Samo da ne naiđem na koju zalutalu košticu. I nije stvar samo u koštici, nego u onome što koštica može učiniti. Može ti npr. otkrhnuti zub. Neće valjda biti krhotina. A opet, bolje krhotina, nego slom.

Miris maminih štrudla s višnjama jako je usko povezan s mojim poslovnim planovima za narednu godinu. Pri čemu su koštice – šefovi. Eliminirajmo koštice!

Pa ako i propadnem, propast ću s okusom štrudle od višanja na mojim okusnim pupoljcima!

* * *

Kad smo kod propadanja… ovi protekli dani su mi bili ispunjeni jadom i tugom i osjećajem nevrijednosti, i to ne zbog PMS-a, već je svaki od tih osjećaja imao jebeni i konkretan razlog postojanja. I, aha, vezano je za višnje i koštice. Uglavnom, kad me zahvati val tog jada i tuge, s tim se nosim tako da se povučem od svih. Apsolutno svih. I to tako da fino legnem na kauč i pokrijem se dekicom preko glave. I pssssssst… I to traje jedan dan. Dragom je to nepojmljivo jer on u takvim situacijama reagira drugačije. On traži da ga se mazi i pazi, miluje i tješi. Meni treba samoća. Jedan dan. Sljedećeg sam dana opet ona stara. A ta stara ode u šoping i kupi sebi nove cipele. Tako sam i ja jučer postala bogatija za jedan par cipela i siromašnija za neću-reći-kol'ko-love-u-novčaniku-al'-puno-je-je-je-
i-sad-kad-to-stavim-napismeno-izgleda-strašnije-i-fakat-
sam-sick-al'-jbg-osjećam-se-bolje-sranje-mislim-da-ću-
opet-pasti-u-komu-jer-sad-nemam-love-za-ukrasne-
svijećice-za-balkon-hoću-kući-na-kauč-i-hoću-moju-
dekicu-da-se-pokrijem-preko-glave-jedino-će-viriti-
moja-stopala-a-na-njima-nove-cipelice-
a-stvarno-su-dobre…
Uostalom, Marilyn-ka je još davno rekla – dajte curi prave cipele, i osvojit će svijet… Toga se ja držim… pa kupujem cipele ko pomahnitala Marilyn-ka…

* * *

Imate li vi nadimke? Meni su nadimci zanimljiviji za analizu nego imena, a mislim da nadimci i više odražavaju karakter neke osobe nego njezino ime! Recimo, moja me najbolja prijateljica od milja zove - Maca… pa jesam, nekad sam tako umiljata i sva mijau, mijau. Dragi me u početku veze zvao Pahuljica… u početku veze. Jer sam mu bila, kaže, sva nekako pahuljasta. U početku veze. Jučer smo se baš spomenuli toga kako me već dugo nije tako nazvao.
I sad se pitam, kako li sam samo prešla iz Pahuljice u Lavinu…?
O tome ću morati malo dubioznije razmisliti kroz ove praznike… I pronaći načine kako iz Lavine u dogledno vrijeme ne bih postala Grom i Pakao…


Post je objavljen 21.12.2007. u 11:53 sati.