Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/frikmeister

Marketing

O Tannenbau o Tannenbau...

Tako nekako ide ta debilna njemačko-austrijska ili čija već pjesmica.Mislim nemojte me krivo shvatit al kad svaka normalna osoba uzme malo rječnik u ruke i pokuša prevesti ovu pjesmicu...tek onda se uviđaju problemi ove pjesme.I to mi je najsmiješnije...zašto mi Hrvati slušamo uopće strane božićne pjesme kad imamo tolko lijepih naških pjesmica koje postoje još prije nego što su Sveta Tri Kralja ugledala zvijezdu Sjevernjaču davneee nulte godine.Mislim ljudi....držimo se našeg balkanskog a pustimo jadne slovence nek se ulizuju onim šupcima iz deučlanda i francuske i dalje....

Ali nema smisla da trabunjam o nekim banalnim stvarima koje su dio naše sadašnjice...nema smisla.Nego ljudi...Božić je za par dana,meni osobno najljepše doba u godini.Ne samo zbog hrane i darova...iako to obuhvaća negdje oko 99% ugođaja :P Ali jedan od najljepših osjećaja koji me prođe u ovo vrijeme je taj osjećaj obiteljske ljubavi.Meni su ta naša obiteljska okupljanja jako važna i uvijek se poveselim toj zajebanciji koja je glavni dio našeg druženja.Super ručak, koji moja baka napravi tako savršeno samo kako bake znaju...moj krezubi i ćelavi deda bez kojeg ne mogu zamislit ručak...jer on uvijek tako srče tu prokletu juhu ( jer nema zubi ) da svi popadamo od smijeha odmah na početku.Moji ujaci...jedan koji voli tu i tamo si popit pive...rakije...vina...i onda opet pive :) malo se šalim....dok drugi ujak je pravi frajer i zajebant.Moja tetka i majka kad počnu trčati i pričati sa bakom o tome ko je jučer radio ono i ko je danas napravio ovo i ko će sutra bla bla bla bla....Babe, al neka.Bratići i ja se samo smijemo i teramo zajebanciju.I nakon obilnog ručka, poslije kolača i par litara vina, moj deda uvijek nabaci pravi šou...gdje normalno na tapetu uvijek dođemo mi unuci.Normalno da će deda one najmleđe unuke i unuku poštedjeti javnog rešetanja sa pitanjima jel imamo cure i kad mu mi odgovorimo da imamo...on nastavi pitati kak se prezivaju naše djevojke da se ne bi kojom igrom slučajnosti desilo da je on njihovim familijama davno prije rata napravio lamperiju u kupaoni.Hehe...i normalno da pita kakvo je njihovo financijsko stanje,kao da bi nama bilo bolje.
I tako prođe to naše druženje jako brzo...uvijek brže nego što bi želio.Možda i zbog toga mi je životna želja da osnujem veliku obitelj gdje ćemo jednog dana imati takva slična okupljanja....Jednog dana,možda.

I sad kad su došli ovi mali praznici i blagdani,još se ljepše osjećam kad znam da ću ih provesti sa svojom djevojkom.Hmhmm...stvarno lijep osjećaj, biti sa osobom koju jako voliš i ne samo na božić...svaki dan mi je ko blagdan kad ju vidim.Ko bi reko da ću ja jednog dana tako pisati i pričati....Ljubav čini čuda. :) Probajte nekad....možda vam se svidi.Pa i na sve se to svodi na kraju...mislim na te blagdane...da ih čovjek provede sa voljenim i dragim osobama i to je to.

Ko bi reko da više nemam inspiracije....joj joj mora da sam jako umoran.Ajde ljudi ja ode spat...uživajte u čitanju...i sretan Božić svima.Da vam se sve želje ostvare. :)
O Tannenbau o Tannenbau...Ajmo svi zajedno...
O Tannenbau o Tannenbau wie treu sind deine Blätter! .... mislim stvarno...ti europljani...strašno..
Pozdrav svima

Post je objavljen 21.12.2007. u 01:14 sati.