Pred nama je jedan od najvećih, ako ne i najveći nogometni derbi na svijetu. Sudar divova, sudar dvaju tako različitih a s druge strane opet tako sličnih klubova, sudar definitivno najvećih španjolskih nogometnih velikana. Barcelona i Real Madrid će u nedjelju, 23.12.2007. po 155. put odmjeriti snage u El clasicu, najvećem Španjolskom a možda i svjetskom nogometnom derbiju.
Premda nogometna Europa pa i Južna Amerika poznaje veliki broj derbija, kako gradskih tako i državnih, ovaj se nogometni događaj uvijek iznova apostrofira kao nešto posebno, kao nešto što morate vidjeti ako mislite da išta znate o nogometu. El Clasico predstavlja sudar dva najveća Španjolska grada, dva različita načina života kroz povijest koje ne dijeli samo nogomet nego često i politika. Barcelona kao zaštitni znak Katalonije, pokrajine koja kroz povijest teži samostalnosti i autonomiji, pokrajine za koju njezini stanovnici kažu da je preteča cijele Španjolske kulture, predstavlja „nešto više“ za svakog Katalonca. Ljubav prema klubu izražava se i u mržnji prema najvećem rivalu, Realu iz glavnog Španjolskog grada, Madrida. S druge strane vlada slična ako ne i ista situacija. Madrid je središte vlade i sjedište Kraljevske obitelji tako je Madridski velikan često povezivan s vladajućim garniturama još od Francovog režima.
Sve su te činjenice dovele do velikog rivaliteta među ovim klubovima koje je još više produbljeno prelaskom jednog od najvećih svjeskih igrača, Alfreda di Stefana iz Barcelone u Real Madrid 1953. godine. Transfer u kojem je sudjelovalo dosta strana, od Kolumbijskog Millonariosa gdje je Di Stefano igrao, River Platea pa raznih posrednika sve do FC Barcelone koja je započela pregovore s igračem. Nakon raznih zavrzlama koje su odužile planirano potpisivanje ugovoraza Barcu u igru se uključio i Santiago Bernabeu, Realov predsjednik po kojem se danas naziva stadion u Madridu. Nakon „stupidne“ odluke Saveza da Di Stefano odigra četiri sezone u Španjolskoj (dvije za Barcu, dvije za Real M) predsjednik Barcelone Carreto je dao ostavku a Di Stefano jepočeo igrati za Real M. Prvih par utakmica je odigrao jako loše (namjerno ili ne, to nikad nećemo znati) tako da je trener Barcelone, Fernando Dancik izrazio sumnju u isplativost dovođenja takvog igrača nakon čega su Katalonci odustali od transfera. Tjedan dana nakon te odluke igram je El Clasico i Di Stefano je postigao tri pogotka za Real Madrid.
U dosadašnjim susretima u La Ligi uspješniji je Kraljvski klub koji ima 66 pobjeda. Barcelona je skupila 8 pobjeda manje, 58 a 30 je susreta završilo remijem. I po ukupnim transferima je uspješniji Real Madrid koji je skupio 30 naslova prvaka Španjolske, 17 pokala pobjednika Kupa Kralja, 7 Superkupova i 1 Liga kup. Barcelona u svojim vitrinama čuva 18 naslova prvaka, 24 Kupa Kralja, 8 Superkupova i 2 Liga Kupa.
Osim Di Stefana postoji još veliki broj igrača koji su mijenjali klub prelazeći iz jednog u drugi Španjolski velikan povlačeći za sobom mnogobrojne priče i pričice. Najpoznatiji igrači kji su nosili oba dresa su Georghe Hagi, Prosinečki, M. Laudrup, Ronaldo, Samuel Eto'o, Saviola... Dva najveća prijelaza su bili transfer L. Figa iz Barcelone u Real Madrid te transfer Luis Enriquea iz Reala u Barcelonu. Možda ta dva igrača i nisu bili dva najbolja koja su igrala za oba kluba ali oni su obilježili obaj „rat“ jer su bili obožavani igrači u svojim klubovima. Njihov odlazak je najviše zabolio navijače ali i razveselio suparničke navijače koji su ih brzo prihvatili.
Par zanimljivosti:
Real Madrid i Barcelona su, uz Athletic Bilbao, jedini klubovi koji su odigrali sve utakmice u prvoj Španjolskoj ligi, 2398 utakmica u kojima je, sve skupa gledano, uspješniji Real Madrid.
Najlošiji plasman Barcelone u La Ligi je bio 12. (1942.) mjesto a Realov 11. mjesto (1948.)
Poraz Reala u posljednjem kolu prvog prvenstva Španjolske 1928.-29.od Athletic B. je donio prvi naslov Španjolskog prvaka Barceloni.
U novijoj povijesti pamtimo mnoge dobre utakmice Reala i Barcelone. Uglavnom su to bile run&gun utakmice bez puno obrana kao prošlogodišnja koja je završila 3-3 a najviše se iskazao Leo Messi sa hat-tricom u dresu Barcelone. Također treba napomenuti i susret prije dvije godine kad je Barca slavila 3-0, a briljirao je Ronaldinho (večer koje se Sergio Ramos neće sjećati po dobrome), ali i susret polufinala Lige Prvaka 2002. kad je Real Madrid, budući prvak, slavio u dvije utakmice u tzv. „meču stoljeća“.
Post je objavljen 20.12.2007. u 18:53 sati.