Pun kufer..
Pun kufer života..
Pun kufer sranja..
Pun kufer živciranja..
Pun kufer svega..
Očito..
Mislin..
Nemogu više trpit..
Trpit ve to skupa..
Očito..
Očito su spakirat kufere..
Sve kufere..
I krenit dalje..
Bar pokušat..
Neznan..
Neman snage..
Neman snage ni za šta...
Odustajen..
Poklopit ću se..
Poklopit ću se..
Leć u krevet..
Pokrit se dekon..
Lancunon..
Jorganon..
I pokunjit ću se..
Bit ću manja od makova zrna..
Neću se isticat..
Radit ću sve šta mi se kaže..
Bit ću mamina maza..
Bit ću zadovoljna s onin šta iman..
Neću tražit ništa posebno..
Bit ću JA..
Neću nigdi izlazit..
Samo ću stat u kući..
Bit odvojena od ostatka svita..
Možda ću tek tako nać svoj mir..
Nać svoj put..
Nać svoj cilj..
I pokušat nešto u životu..
Uspit nešto u životu..
Prominit nešto u životu..
Valjda će mi krenit za rukon..
Jer to je jedino šta mi ostaje..
Nada u bolje sutra...
Iako..
I to..
Polako tone..
I tone ponovo...
očito mog spasa..
NEMA..
I nema ponovo..
...
...
...
...
...
Post je objavljen 19.12.2007. u 10:47 sati.