Obuci haljinu, cipele najljepse sto imas
na lice stavi smijeh
a ja cu doci po tebe
kad krene ova noc
tisucu koraka za dvoje
zaplesi sa mnom ovaj ples
U ponoc zvoni sat
njezna i lagana ko svila
zaustavljas mi dah
necu ti reci jer vec znas
e kad bih mogao
sad bih poletio bez krila
dok pleses sa mnom ovaj ples
Ponekad pozelim da te stavim u njedra
i da zaboravim koji je dan i gdje sam
ponekad pomislim, tako blizu je sreca
dok pleses sa mnom ovaj ples
Nad morem mjesec mlad
u oci skupila si zvijezde
ko nikad do sad
srce mi salje dobru vijest
e kad bih mogao
sad bih zaustavio vrijeme
Zašto ova pjesma?
Jer je upravo pjeva na Trgu u Zagrebu, na koncertu Želim život...
Jer želim život, al neki drugi, umorna sam od ovog.
Nakon jutrošnjeg obilaska zdravstvenih ustanova i promrzavanja, ušuškala sam se pred televizor, vrtila programe. i flashback. Infinity, film koji sam gledala prije 5 godina, u momentima dok sam sa sumnjom na mononukleozu iščekivala dijagnozu i dobila neku drugu... Film nosi neku depresivnu temu, ali nebitno sad. Vratio me 5 godina u nazad, kao da ni minuta nije prošla... :( Nalaz rtg-a je opširan sa raznoraznim sjenama, upala, infiltratima...ako ništa drugo, onda imam bar upalu pluća. a umorna sam. jako.
Nema veze, šta god da se dogodi, iza sebe imam jednu lijepu i sadržajnu godinu, sa jaaaako puno lijepih uspomena, i bez i jedne kemoterapije ili zračenja.
A dalje kako bude...
E, da, zovite 060 9012... Zaklada Ana Rukavina. Hvala u moje ime i ime svih onih koji dijele moju sudbinu.
Ani još jednom hvala što je anđeo... Bila i ostala.