znas onaj osjecaj, nesto zelis ali ne znas sto, nesto mislis, ali ne znas sto, nekog volis ali on nije stvaran..
nada je, uz snove naravno, ono zbog cega zivimo.
uzmimo sljedeci primjer:
da ljudi nisu nauceni nadati se i sanjati, ocekivati da dode neki drugi trenutak, sto bi se dogodilo u slucaju prvog razocarenja? ne bi imali rijesenja, snage ici dalje, te nas vjerojatno ne bi ni bilo. nismo nimalo razliciti od zivotinja sto se tice nekih nagona. nagon za prezivljavanje.. mozda to glupo zvuci, ali s objektivnog gledista tako je, inace bi civilizacija izumrla prije nego sto se posteno pojavila.
vjerojatno ima stvari/osoba/uvjerenja za koja se isplati umrijeti. meni se svidaju prve civilizacije, osobito maye. nemoj gledati filmove o njima zato sto bas ni jedan nije istinit. covjek treba otici, traziti, naci, dozivjeti, nauciti i vratiti se. zapravo, nije se ni toliko vazno vratiti ako nades ono za cim trazis. potraga.. potragu vrse malobrojni pojedinci, oni koje masa nije oblikovala po svojim prokletim kriterijima. Zamaramo se sasvim nevaznim podacima. jesi li ikada upoznao nekog i pitao, hej, koliko soli stavljas u juhu? koliko se dugo tusiras? koliko godina ima tvoja prabaka? sasvim nevazno, a opet, mi smo skloni pitati i vece gluposti.
volis znati, sto je sasvim prirodno danas. ali zasto znati? nije li i znanje zapravo skup podataka koji stoje, netaknuti, znas ih ali ih ne upotrebljavas, ucis ali ne mislis o naucenom. vecinom je tako, mozda si ti iznimka, mozda obozavas istrazivati. otac eseja, napisao je tekst u kojem pise kako nije dobro dati ljudima znanje na dlanu, kako im treba ponuditi a oni trebaju birati. znanje, samo po sebi, nema nikakve koristi.ali koristiti znanje, to je vec druga prica;). zato mi se svidaju rimljani, oni to znanje koriste. mislim da ne trebam objasnjavat.
Post je objavljen 18.12.2007. u 10:26 sati.