Marketing
bojim se da priznam da postoji.
Sjedim sa rukama na licu, sa rumenim obrazima i jednom stvari u mislima, sa tobom u dubini duse, u mojoj dusi vise boli nema.
vec naviknuta na bol. moze li to biti? NE.
Uzas. jedna rijec. ili samo kazem da je jedna?
sve se skupilo. bas sve. opet ono? NE. nadam se. tj. znam da ne.
Previse toga. skupljenog. bezveznog. suvise praznog. vrti se u krug? neznam vise..
Slomljeni pogled iz kuta, osusene suze, i srce slomljeno od tuge.
stalno se skuplja svasta.. osjecaji. rijeci. boli to..
Vec izgubljene nade da ce sve to proci..
Molit za ljubav? ne.. bez snage. barem za to. NE.
I want to hide from pain, from darkness, i want to hide from everything what bothers me, i want to hide from tears, from life.
Zelim pobjeci.. negdje di ce me neko shvatit.. al postoji li to mjesto? tesko. jaako tesko.
Neki dan. Rane na mojim rukama, ponovo. ostat ce oziljci, opet. Nakon mnogobrojnih obecanja ne vise. opet rijeci neshvacanja. Ne vidim vise cemu trcat naprijed kad se uvjek vracam nazad..
Ali nema veze. i to ce proci.. Znam da hoce. previse je puta tuga bila u mom zivotu. prosla je? ..ne nije. To je samo prikrivenost unutarnjeg osjecaja. Ali proci ce.
Post je objavljen 17.12.2007. u 18:34 sati.