Povuci, Potegni
Oko Vrata me stegni
Svojim Rukama
K'o na Porođajnim sam Mukama
Da ih Toplinom Zagrljaja razgališ
Poj'ma nemaš, koliko mi fališ
A ja ću Tebe, onda, u vis' podići
Koliko Ruke, k Nebu, mogu dići
Da postaneš, samo Moja Zvijezda
Što pulsira i van Ljubavnoga nam Gnijezda
Šalje Sjaj i Raskoš cijelom Vasionom
U Potrazi za Tobom, Izgubljeni sam Astronom
Što van svoga Svemirskoga Broda
U Mraku tapka i polako Hoda
U Nepovrat šalje
U SveMir i još dalje...
Ljubavnu Poruku
Traži "Prvi Kontakt"
Teško me je skontat'
Ali u Biti, i baš nije
Ima samo Par Slojeva gdje mi se Duša krije
A zapravo, Ona je tamo, gdje je bila i prije
Još uvijek Te čeka
Samo da nije ovih Bezbroj Prepreka
Koje baš puno i ne marim
Samo što Vrijeme teče, i sa svakim Danom starim
Post je objavljen 16.12.2007. u 08:30 sati.