Evo da se i tu malo javim onako tek toliko iz pristojnosti...
Svi znamo da je kraj polugodišta... Ja sam presretna treba mi odmor u svakom pogledu padnjih par tjedana je bilo pakleno... Da ne govorimo da sam si spustila mnoge ocjene... Dada... Još uvijek mi nije jasno kako sam neke ocjene uspjela spustit... hmmm... Ali dobro i to se preživi samo jedva čekam praznike!
I Božić, pa moj rođendan, pa Nova godina... Jej! Jedva čekam... Ali još nemam ideju kako da slavim rođendan nemojte se čuditi ako ne slavim...
Bila sam sretna, pa tužna, a sada sam zbunjena... Ali isto tako misim da počinjem od Luke dobivati vidovnjačke sposobnosti... Idući put ću biti spremna... O da... Ali slijedećeg puta neće biti... xD
Da, ona zaljubljenost iz prošlog posta e pa ljudi nemojte to odma ozbiljno uzimati... rekoh da ne znam onda ne znam... A stvarno ne znam... Therefore, ni oni koji misle da znaju nema načina da znaju ako ja ne znam, mogu samo sumnjati... Da sad pišem gluposti ali tu se ništa ne može vi ćete to morati čitati...
I da, puno bi pametniji post bio napisan u četvrtak, ali blogeditor nije radio pa onda ništa i vi ste ostali bez posta... =P Koji bi vjerojatno isto bio pun gluposti ali ajmo se praviti da bi bio vrlo mudar post. Idući put ću poslušati instinkt i zapisati u mobitel pod napomene... Instinkt me još nije iznevjerio.
U zadnje vrijeme sve je puno šokova... Ne može proć ni dan a da ja ne saznam/vidim nešto šokantno, pitam se što je sutra na redu... Ovo danas mi nije trebalo.. Ili je... Tko će to znati... Što bi bilo kad bi bilo, možda bi bilo još i gore... Ali ovako sam a total mess.
Kako ja volim reći... Ah, sve se preživi...
I sada jedna pjesma za kraj koja je meni jako draga postala u kratkom vremenu.. Ne znam zašto ali iskreno ne znam...