Jedna od stvari koja mi se svidjela po dolasku u Ameriku, prije 21 godinu, bio je predbožićni ugođaj u predgrađima Clevelanda. Gotovo pred svakom obiteljskom kućom bile su jaslice s Isusom, saonice Djeda Mraza ili patuljci, snjegovići i jeleni. Pročelja kuća ukrašavale su stotine raznobojnih žarulja.
Kakve li razlike od javnih mjesta u tadašnjem Zagrebu, gdje je Božić najavljivalo jedino povremeno praskanje petardi i legitimiranje na povratku s ponoćke.
Moju prijateljicu iz Mađarske, koja je kao i ja studirala na sveučilištu Kent State, u Americi je fasciniralo, kako se izrazila, 'demonstrativno' iskazivanje židovskih vjerskih osjećaja povodom blagdana Hanuke, također pred obiteljskim kućama u clevelandskim predgrađima.
'Mi se u Mađarskoj ne bi ponašali tako provokativno, čak kada bi se vjera i mogla slobodnije izražavati. Za mene, Amerika je upravo ova menora na travnjaku' – ovdje, naravno, parafraziram po sjećanju ono što mi je rekla, dok smo se par dana prije Božića 1986. zajedno s dvoje drugih kolega vozili prema Binghamtonu, na putu za Manhattan, ona svojim, ja svojim prijateljima.
Od tada, božićna drvca i menore, snjegovići i dreideli, preselili su se s travnjaka obiteljskih kuća na javne površine. Njihovu 'jednakopravnost' i koegzistenciju često zna zaštiti i savezni sud.
Dva blagdana međutim 'koegzistiraju' i u milijunima američkih domova u kojima je jedan bračni partneri kršćanske a drugi židovske vjere. Prema American Religious Identification Survey, takve (židovsko-kršćanske) obitelji čine većinu od oko 28 milijuna 'vjerski-miješanih' brakova. Prema anketi organizacije United Jewish Communities, 47 posto američkih Židova udanih ili oženjenih 2001. godine stupilo je u brak s osobom ne-židovske vjere. Prije 1970, tek je oko13 posto Židova ulazilo u brak s osobama druge vjere.
U kršćansko-židovskim brakovima je, piše New York Times, 'prosinačka dilema' posebno izražena. Kako proslaviti blagdane koji najčešće slijede jedan iza drugoga, kako i kada podijeliti poklone, koje vjerske rituale obilježiti a koje ignorirati? Kako se ne zamjeriti punici? Kako ostati svoj, a biti tolerantan prema bračnom partneru? I, vjerojatno najvažnije, kako kroz 'konfliktnu' situaciju provesti djecu manjeg uzrasta?
Newyorški list opisuje kako je 'problem' riješilo nekoliko američkih obitelji. U pravilu, djeca se odgajaju u jednoj od vjera roditelja (u navedenim slučajevima, najčešće židovskoj) a slave se i Hanuka i Božić.
'Usprkos dobre asimiliranosti u američko društvo, ali i zahvaljući njoj, Židovi su posebno osjetljivi na prijetnje njihovoj tradiciji... Grupa koja je u manjini povremeno pribjegava svojevrsnoj gerilskoj taktici', kako bi zaštitila identitet – piše New York Times. Tako Amy Manata iz Skokiea, predgrađa Chicaga (židovske vjere, udana za katolika) na početku prosinca svoje sinove koji imaju 4 i 6 godina pita koje igračke najviše žele, pa im to pokloni za Hanuku, kako bi je smatrali – kako kaže - 'ljepšim blagdanom od Božića'.
Njezin suprug Frank Manata opisuje što se dogodilo prošle godine na Božić. Dio božićnih dekoracija u njihovom domu je i dječja željeznica s kojom se sinovi igraju par tjedana za blagdan. Potom, zajedno s kuglicama i drugim ornamentima, željeznica biva zapakirana do sljedećeg Božića. Kada su djed i baka, roditelji od Amy, vidjeli da su im unuci tužni zbog 'odlaska božićnog vlakića', odmah su isti takav instalirali u podrumu svoje kuće, i sada se unuci s njim mogu igrati svaki put kad im dođu u posjet. Frank Manata smatra da su roditelji njegove supruge izvršili svojevrsnu diverziju protiv najvećeg kršćanskog blagdana.
Danielle Kolker i Donald Viscardi iz Brooklyna već su na početku braka točno utvrdili pravila blagdanskog ukrašavanja travnjaka ispred kuće i kućnog pročelja. 'Sve što se vidi iz vana, mora biti 50-50. Ako ćemo stavljati božićne žarulje, moramo imati i svjetlosne dekoracije za Hanuku. Ne želim da ispadne da smo više jedno nego drugo' – kaže Danielle Kolker.
Donald Viscardi – koji za sebe kaže da je 'fanatik Božića' – kaže da ga je posebno oneraspoložilo kada je njegova supruga njihovom sedmogodišnjem sinu rekla da su 'mama i tata Djedu Mrazu pomogli kupiti neke od poklona'. S druge strane, Danielle Kolker smeta što mora kupovati tolike božićne poklone, pakirati ih i pretvarati se da je 'sve to donio Djed Mraz.'
Homoseksualni partneri Scott Gamzon, koji je židovske vjere, i Rick Draughon, koji je član Episkopalne crkve, imaju dogovor da se njihov prije tri godine usvojeni sin odgaja u židovskoj tradiciji, a da Božić proslavlja kod Rickove obitelji u Teksasu. Scott Gamzon kaže da ga je kićenje bora za Božić na početku privlačilo kao neka vrst 'zabranjenog voća', međutim, dominantan je osjećaj krivnje. Sjeća se kada je prije tridesetak godina pitao mamu zašto oni nemaju jelku, a ona mu je rekla da 'ako je želi neka ide živjeti kod susjeda.' Rick Draughon se pak žali da njegov partner 'ne može otrpiti niti jazz verzije božićnih napjeva.'
Ljudima odraslima u kršćanskoj tradiciji teško je i zamisliti koliko se izoliranima osjećaju pripadnici vjerskih manjina, pogotovo u ovo doba godine. U zemlji poput Amerike postoji snažna želja da se 'bude kao i svi ostali', ali da se istovremeno ostane i svoj. Zbog toga se i Hanuka, ne toliko važan blagdan židovskog kalendara, posljednjih desetljeća pakira kao neka vrst 'židovskog Božića'.
Problem je u tome što u komercijalnom okružju, u 'natjecanju s Božićem' blagdani drugih vjera nemaju šansu.
Amy Manata kaže da je tek u posljednje vrijeme shvatila da se 'ne radi o utrci između Hanuke i Božića.' 'Ako se ponašam kao da je riječ o natjecanju, moja djeca od mene uče krive stvari' – izjavila je novinaru New York Timesa ova stanovnica Skokiea u Illinoisu, udana za katolika.
Post je objavljen 15.12.2007. u 23:01 sati.