Marketing
O stupnju duhovnosti
U prošlom svom postu sam napisao da trenutno po defaultu ne volim ljude. Vjerujem da sveti ljudi vole ljude - npr. jedna od osoba koju poštujem možda i najviše od svih znanih ljudi otkad postoji ljudska civilizacija je Ghandi. Za njega vjerujem da je volio i Engleze, unatoč svemu što su radili u Indiji. Vjerujem da i moji mentori vole (ili su voljeli oni koji više nisu živi) ljude - jer imaju to iskustvo da su svi Jedno - i da voljeti sebe i voljeti drugog i nije tolika razlika. To je ono što ja vjerujem - naravno, ne mogu to potvrditi sa 100% sigurnošću.
Ja druge ljude poštujem, nastojim ih razumjeti i nastojim biti tolerantan u onoj mjeri u kojoj mi je to moguće u datom trenutku. No kao što sam obrazložio u prošlom postu to ne znači da ih volim. Da li sam zbog toga manje duhovna osoba? Pa ako je količina spontane ljubavi prema drugim ljudima, kriterij po kojem se određuje da li je netko duhovan ili ne, e pa onda očito i nisam "duhovna osoba" - što god to bilo.
Da li je to i moj kriterij? Nije, ali opet, u ovom trenutku i nemam nekih kriterija po kojima bih određivao stupanj nečije duhovnosti. Da parafraziram Forest Gumpa - "spiritual is as spiritual does"...
U svakom slučaju ne osjećam nikakvu potrebu da bih pred bilo kim, počevši od sebe samog, branio svoj stupanj "duhovnosti" (koji god on bio) - pa mi je tako sasvim OK ako mi netko natakne etiketu "duhovno nerazvijene" osobe - što god to značilo.
Da li je uopće bitno koliko je Berix duhovan? Meni više i nije nešto posebno. A vama? Ako da, zašto? Ono sam što Jesam (kao uostalom i Vi) - u ovom trenutku ne volim ljude i možda me ljute neke stvari, već sljedeći trenutak će možda biti potpuno drukčije - ne bi bilo prvi put.
Eckhart Tolle je bio na rubu samoubojstva i onda se je nešto "probudilo" u njemu i postao je ono što ljudi često stavljaju u kategoriju "prosvjetljen". Da li je onda postao duhovnija osoba? Mnogi će tako zaključiti - a opet dijelili su ga samo trenuci od toga da se ubije. Koliko god ponekad bila ogromna razlika između dvije krajnosti, tako je ponekad i tako mala - da je zapravo ni nema.
Svima vama koji se trudite da budete "duhovniji" poručujem da stvarno vjerujem da ste na dobrom putu. Svima vama koji se uopće ne trudite da budete "duhovniji" poručujem da stvarno vjerujem da ste na dobrom putu. To je ono što ja vjerujem, no opet uzmite to sa rezervom jer ipak to dolazi od osobe koja vrlo rado prihvaća etiketu "duhovno nerazvijene" osobe.
Nadam se da mi nećete zbog činjenice da me duboko iznutra privlače teme o Jednom, Bogu, Sadašnjem trenutku i sl. oduzeti moju novoosvojenu etiketu "duhovno nerazvijene" osobe. Tko mi je nataknuo tu etiketu? Pa zapravo nitko, učinio sam to samoinicijativno - prevencije radi. 
Eh da, da me ne bi netko možda optužio za lažnu skromnost jer objektivno opet je malo previše i da kažem da sam duhovno nerazvijen, shvatite taj moj postupak kao moju zafrkanciju sa samim sobom. Ako ćemo zaozbiljno, zapravo je u praksi apsolutno nebitno koliko sam duhovno (ne)razvijen - jer ionako sam ono što jesam, pa koju god si etiketu prikvačio to se neće promijeniti.
Lipi 
svim duhovnima i neduhovnima.
Post je objavljen 15.12.2007. u 10:36 sati.