Marketing
Jučerašnji prosvjed
Jučer je održan i 4. studentski prosvjed u ovoj godini. Mogu vam reći da mi je više dosta svega. Istina, jučer je na prosvjedu bilo otprilike isti broj ljudi kao i na trećem prosvjedu održanom prije nekoliko dana na istom mjestu. No to su sve isti ljudi... i mora vam biti jasno da 150 ljudi pred rektoratom ne može ništa... osim što tamo ispadamo debili. Po odazivu na prosvjed izgleda da je sve na ovome faksu idealno i bajno. No svima nam je jasno da je daleko od toga. Vlada neopisiva letargija na ovome faksu i studente jednostavno nije briga kako za druge, tako izgleda ni za sebe. Na prosvjed su mogle doći kolegica u invalidskim kolicima i trudna kolegica sa trbuhom do zuba kao i dvije kolegice sa razmjene, a vi ostali niste mogli. Sramota. Vama koji jučer niste došli izgleda nije briga što u sljedećoj godini iznosi školarina, hrane i stanarine (u domu, što poteže za sobom i privatni smještaj) idu u nebeske visine. Vama nije problem činjenica što će Uprava vjerovatno opet donijeti neke odluke koje će imati velikog negativnog utjecaja na studentsko tijelo. Štoviše na forumu UNIZD to je potvrdio i potpredsjednik Zbora Mario Žbulj rekavši slijedeće: "Ja već sada mogu reći da će biti teških odluka ''odozgo''. zašto? zato što nema komunikacije na relacijama student - student, student - profesor, student - uprava, uprava - profesori itd. Gotovo sve odluke se donose bez razgovora, na sljedeći način; nađe se nekoliko ljudi, proćakulaju o temi sat, dva i donesu odluku. to nije način. Tu onda svi ispaštamo."
Eto ako ne vjerujete meni, vjerujte Zboru, koji je valjda bolje upućen od mene. Jučer sam se toliko razočarao našim studentima, ali posebno kolegama iz Studentskog doma koji su jednostavno svi do jednog trebali prisustvovati prosvjedu.
A što više da kažem. Na našem faksu vlada tolika letargija i beskičmenjaštvo da je to nevjerovatno. Svi samo grintaju i govore da treba ovo, da treba ono, ali su za bilo kakvu akciju potpuno neizanteresirani, a što je najgore ima nekih hrabrih anonimaca koji ekipu koja nešto pokušava vrijeđaju i na osobnoj razini. No još gore od toga su neke ksenofobne izjave koje se mogu pročitati na raznim portalima. Reći da je u studentskom domu smještena samo bosanska gamad i da se mi studenti koji smo podrijetlom izvan Zadra vratimo odakle smo došli su toliko strašne, da me samo zanima odakle takva mržnja prema ljudima koji samo žele da nama studentima u ovome gradu bude bolje. Imam osjećaj da je ostao stari režim da bi nas isti ti studenti pendrecima klepali po glavi kao što su neki studenti 1971. bili plaćenici UDB-e i tužakali svoje kolege koji su imali imali ideale i željeli nešto učiniti po pitanju nepravdi (naravno ne pretendiram da smo mi i do koljena proljećarima).
Ma neću više trošiti riječi na ovo, samo ću čestitati svima koji su jučer došli na prosvjed. Pokazali su da nisu papci i beskičmenjaci i da imaju ideale koji ih jednostavno tjeraju da učine nešto po pitanju raznih nepravdi koje su se ukorijenile na ovome faksu. Svi ostali, a posebno oni koji pljuju po nama... neka vam svima bude jasno da AKSTU za vas neće maknuti malim prstom kada u veljači ili u rujnu dođu nove teške odluke vezane za Bolonjski proces... svima ću reći isto: gdje ste bili dok je grmjelo. Oni koji su sudjelovali uvijek će od nas moći očekivati pomoć. Ovdje neću trošiti riječi ni na Studentski zbor... jer nije mi cilj sukob, nego cilj mi je da svi skupa spasimo što se spasiti da. Slijedeća godina biti će teška za studentski standard i čekaju nas još mnoge bitke... ali ako studenti neće u njima sudjelovati glupo ih je i započinjati.
I na kraju samo jedna ironična fotografija koju nam je poslao kolega Sebastian Govorčin... ona sve govori.
Post je objavljen 13.12.2007. u 09:41 sati.