Jutros dok sam pio kavicu pročitao sam sjajan tekst koji govori o našoj pismenosti na internetu ali i općenito te pisanju na ovakvim servisima ili sličnim servisima, no ovdje se ne radi samo o pisanju ne nekom od servisa nego i o pisanju u dnevnim novinama, raznim tjednicima, mjesečnicima ali i sličnom. Ne radi se tu samo o običnim ljudima nego je vezano i uz ljude koji su se školovali za znanje novinara no to se u njihovim tekstovima ne odražava.
Ipak je tekst u biti usmjeren na nas obične ljude koji smo pismenost naučili u osnovnoj školi a bonton preko baka i djedova. Tekst je prenjet u cijelosti sa jednog našeg eminentnog web sajta te je potpisan autor teksta na kraju istog.
Vjerojatno ne postoji bolji način da se osjeti bilo, ali i mozak naroda od rada u novinskoj rubrici pisama čitatelja ili malih oglasa. Vidjeti nelektorirane, netom napisane mailove i papirnata pisma u njihovom izvornom obliku vrlo je otrežnjavajuće iskustvo kojega su čitatelji koji se nalaze iza "željezne zavjese" lektora i urednika posve pošteđeni i nesvjesni. U redakcijama se obično svi u početku smijulje ili grohotom "razvaljuju" manjim ili većim tipfelerima ili očitim nepismenostima, ali kada godinama dobivate podjednako loše napisana pisma, onda na koncu jednostavno otupite na taj tip "humora" i samo sumorno registrirate "stanje nacije".
Da ne bi bilo zabune, u ne tako kratkoj Bugovoj povijesti uvjerili smo se da za opće stanje neismenosti nisu krivi samo oni kojima se nije dalo "zagrijati stolicu" pa završiti neku školu. Dapače, nije neobično primiti totalno nepismeni tekst autora koji je predavač na nekom fakultetu ili je barem nominalno fakultetski obrazovan. Ne govorimo sada o sumnjivim diplomama predratnog Sveučilišta u Mostaru ili onog u Peći, već govorimo tu o samome vrhu domaće "akademske zajednice" - hrvatskoj intelektualnoj eliti, "creme da la creme" koja se odškolovala u Zagrebu od prvog osnovne do postdiplomskog, magisterija i doktorata.
Nije neobično dobiti od suradnika s nekoga od fakulteta tekst u kojemu svaka ili svaka druga rečenica završava ne s jednim, već šest-sedam uskličnika i "dvotočkama" i to onim u interpunkciji nepoznatim, položenim jedna do druge.
U malim oglasima koje dobivamo dnevno i u golemim količinama, možemo se pak uvjeriti da hrvatska računalno pismena populacija, dakle oni koji su u stanju ispuniti formular na webu i kliknuti "Pošalji", u golemom broju slučajeva nemaju pojma o pravilima za pisanje malih i velikih slova, ne razlikuju "č" i "ć" te "ije" i "je" te ne znaju koristiti interpunkciju.
Kada pak vidite da su stručni tekstovi pisani od strane visokoobrazovanih pojedinaca takvi da vam bude sjetne uspomene na osmoškolske spomenare pisane za vrijeme nastave, ispod klupe, vidite da je vrag odnio šalu. Možda je vrijeme za par kratkih savjeta kako sakriti vlastitu nepismenost, barem u prvih pet minuta, a kasnije, kako kome Bog da sreće…
Za one koji su došli dovdje, evo deset kratkih pravila, lakih za naučiti, koji će vas barem nakratko u očima vašeg sugovornika učiniti pismenim.
1) Pisanje velikih slova - U hrvatskom jeziku velikim se početnim slovom pišu u pravilu vlastita imena, u što spadaju imena ljudi i životinja, gradova, povijesnih događaja, naslovi knjiga itd. Za razliku od, primjerice, njemačkog u kojem se svaka imenica piše velikim početnim slovom, kod nas to nije slučaj. Dakle, kada netko napiše rečenicu iz naslova, pa iz poštovanja svoga miša, tipkovnicu i kućište piše velikim početnim slovom, taj griješi. Dakle, pravilno je "IBM-ova tipkovnica" ili "Dellova tipkovnica", ali nije pravilno "IBM-ova Tipkovnica" niti "dellova Tipkovnica".
2) Sklanjanje stranih imena - Iz nekog razloga, ogromna većina smatra da se strana vlastita imena od nastavaka u raznim padežima odvajaju - crticom. Pravila za sklanjanje stranih imena su vrlo opsežna i nemoguće ih je ukratko prepričati već je uistinu potrebno kupiti neki pravopisni priručnik, ali jedno vrlo jednostavno pravilo je da se se nastavci ne odvajaju crticom. Dakle, nije "Bill-a Clinton-a", "Texas-a", "Dell-a" itd. već je "Billa Clintona", "Texasa", "Della" itd. Nastavci koje odvajamo crticom su isključivo oni koji se naslanjaju na kratice. Dakle, treba biti "IBM-a", "AFŽ-a", "SDP-a", "HDZ-a" itd.
3) Interpunkcijski znakovi - Opet, područje s tisuću pravila, ali je za dojam instant-pismenosti dovoljno naučiti njih svega nekoliko. Interpunkcijski znak uvijek ide uz riječ ispred njega, a zatim slijede razmak, pa iduća riječ. Dakle, nije "tipkovnica ,miš , kučište", već je "tipkovnica, miš, kućište". Izuzetak od pravila su otvorene zagrade, koje uvijek idu priljubljene na riječ iza (kao ovdje), dok se zatvorene zagrade naslanjaju na riječ ispred (kao ovdje). Izjavne rečenice uvijek završavamo s točkom. Zapovjedni oblik (imperativ) i imenice u vokativu završavamo uskličnikom, samo jednim! "Ivane!", "Smjesta baci taj štap!". Iza rečenice "Prodajem računalo, povoljno." uvijek ide točka, nikako uskličnik. Dva uskličnika se nikada ne koriste. Mogu se koristiti tri uskličnika, kada objavljujemo nešto JAKO važno, obično samo u naslovima - "Počeo Treći svjetski rat!!!"; "Hrvatska kolonizirala Mars!!!". U svim ostalim slučajevima, jedan uskličnik.
4) Verzal i kurent - Verzal i kurent su "fensi" imena za velika i mala tiskana slova. Pišete li mailove, poruke na Usenetu, faznim forumima i općenito komunicirate li pismenim putem, nikada, nikada, NIKADA ne pišite sve verzalom (velikim tiskanim slovima). Verzalom se mogu ponekad izdvojiti jako važne riječi unutar maila ili poruke, ali nikada čitava poruka. Pišete li na neki od Bugovih mailova (pisma@bug.hr; master@bug.hr) ili ostavljate poruke preko naših formulara, možete biti sigurni da će nepročitane biti odmah izbrisane ukoliko su pisane verzalom. Radije pišite sve kurentom. Verzal je nečitak, naporan i ostavlja dojam da se na primatelja poruke VIČE BEZ IKAKVOG RAZLOGA.
5) Kućište i "kučište" - Radi se o razlikovanju slova "č" i "ć" koje iz nekoga razloga (u školi se nije se čitala lektira, a kasnije ništa zahtjevnije od Sportskih novosti) mnogi nisu u stanju razlikovati. Dapače, prije par godina je neki splitski profesor hrvatskog jezika čak predlagao da se ukinu dva različita grafema za ta dva fonema, te da se sve piše ili "mekim" ili "tvrdim" ć/č. Očito smatrajući ispravnom politiku "Ako je ne možeš pobijediti (nepismenost), pridruži joj se", onaj tko bi zapravo trebao prvi početi čupati kosu na ovakve greške, pomislio je da bi ih bilo dobro kodificirati. OK, nitko ne voli naci-profesore hrvatskog i književnosti koji cjepidlače na svakoj točki, crtici i zarezu, nemilosrdno seciraju svaku metaforu u pisanoj zadaći i na kraju za dvostano remek-djelo za koje si siguran da će ti donijeti objavu u školskim novinama i peticu do kraja godine napišu: "Vrlo konfuzno! Siromašne metafore! Nejasno! -4". Ipak, u usporedbi s profesorom hrvatskog jezika kojemu je sasvim prihvatljivo pisati "kuča" i "ćamac", preferiram naci-profesora "svaki dan u tjednu i dvaput nedjeljom", kako to fino kažu Ameri. Teško je sada prepričati sva pravila za č i ć, ali to nije bitno. Bitna nam je samo ta jedna riječ - "kućište". Radi se o računalnom kućištu, koje je izvedenica iz riječi "kuća". Uvijek se piše "mekim" slovom "ć", nikada kao "tvrdo č", a oni koji žele išta ikome napisati, a ne znaju kako se pišu "kuća" i "kućište" radije neka ništa ne pišu.
6) Imena dana u tjednu i mjeseci u godini - Suprotno onome što začuđujuće veliki broj ljudi misli, imena dana u tjednu i mjeseci u godini ne pišu se velikim početnim slovima, već malim. Dakle, nisu "… Ponedjeljak, Utorak, Srijeda…" već su "… ponedjeljak, utorak, srijeda…". Isto vrijedi i za mjesece. Imena dana u tjednu i mjeseci u godini se u njemačkom i engleskom pišu velikim početnim slovima, ali začudno i istinito, mi imamo vlastita pravila pisanja ovjekovječena u više pravopisnih priručnika, pa nas se apsolutno ne tiče kako se ta imena pišu u drugim jezicima. Povezano s time, preporučena (preferirana) imena mjeseci u hrvatskom su siječanj, veljača itd., ali su dozvoljeni i oblici januar, februar itd.
7) Strane riječi udomaćene u hrvatskom jeziku - riječi poput hardver, softver, čipset i druge pišu se fonetski. Dakle, ne piše se "Dragi Baže! Imam je dan veliki software-ski PROBLEM!!!!!!!", već se piše, "Poštovani, imam jedan softverski problemčić koji će vaši stručnjaci vjerojatno znati riješiti.". Katkada je malo teže procijeniti koje su to strane riječi dovoljno ušle u jezik da bi se pisale fonetski, a ne izvorno, pa je potrebno konzultirati i neki pravopisni priručnik. Kako je ovo namijenjeno onima koji od takvih knjiga bježe kao Vrag od tamjana, dovoljno je znati da se ove tri koje se u računalnoj terminologiji neprestance javljaju treba pisati fonetski.
8) Mjerne jedinice i novčane oznake - Ne postoji nikakav dobar razlog zbog kojega biste mjernu jedinicu iza nekog broja koji je kvantificira njemu "priljepili". Dakle, treba pisati "disk od 320 GB", a ne "disk od 320GB". Isto vrijedi i za novčane iznose. Treba pisati "cijena mu je 950 kn" ili "cijena mu je 950 kuna", ali nikako "cijena mu je 950kn". Uočite da oznake GB, kB, MB, TB i oznake Gb, kb, Mb, Tb ne predstavljaju iste veličine, pa ako niste sigurni, ne koristite kratice već pišite puna imena (gigabajti, kilobajti, megabajti, terabajti - gigabiti, kilobiti, megabiti, terabiti). Mjerne jedinice izvedene od imena ljudi (Herz, Tesla, Watt) kada se pišu punim imenom, a ne kraticom pišu se malim slovom i fonetski: 100 vata, 1 tesla, 85 herca.
9) Točka i zarez u brojevima - U hrvatskom pravopisu decimalni dio broja odvaja se zarezom ("Pi približno iznosi 3,14"), a troznamenkaste skupine u cijelom broju točkom ("Cijena mu je 3.800 kuna"). Troznamenkaste skupine u cijelom broju se nikada ne odvajaju razmacima ("Imam 1 000 000 razloga da ti ne vjerujem!" - pogrešno). I u slučaju decimalnih i cijelih brojeva, iza interpunkcijskih znakova točke i zareza u ovom slučaju ne ide razmak.
10) Nabavite si prokleti pravopis! - Nije bitno koji je, nije neophodno da bude ovaj najnoviji u izdanju Matice hrvatske, ali nabavite si neki pravopisni priručnik. Ne morate ga stalno otvarati i konzultirati se s njime za svaki mail i poruku na forumu, ali bacite pogled na pravila skupljena u njemu, barem ponekad i to ne radi drugih, već radi sebe.