Nemrem lagat. Ovisan sam.
Navukao sam se tako lako da je to prestrasno. A sve je pocelo tako lagano.
>> Probaj samo, mozda ti se svidi<< rekli su mi.
Zapravo nisu mi morali ni govoriti.
Sam sam se bacio u te vode, oni su mi samo ponudili.
Da mi se svidi, to je bilo prejednostavno, cudo jedno kako lagano.
Nakon prve minute osjetio sam kako mi se kemijska ravnoteza u mozgu mijenja, kako postajem sve zaludjeniji i zaludjeniji.
Ne mogu normalno funkcionirati, svaku sekundu mislim kada cu se opet vratiti tamo i kako ce me opet, kao i prvi put, obaviti ona sumaglica neracionalnog razmisljanja i kako cu se prepustiti carima i mogucnostima koje mi se stavljaju na izbor.
U glavi mi se vrte sve situacije koje se mogu dogoditi i svi raspleti su mi dragi.
Nema veze kako ce zavrsiti, vazno mi je samo da sam tamo i da sam u igri.
Jos je mnogo ljudi poput mene, nisam sam i to me istovremeno i tjesi i zabrinjava.
Znaci nisam jedini, a opet, koliko je jos nesretnika poput mene koji su se navukli.
Kako ce zavrsiti ne znam, mozda cu jednostavno ostati bez novca i svemu ce biti kraj.
Ili ce me netko naci u nekoj ulicici kako trabunjam nesuvisle gluposti o tome kako nisam trebao uloziti sve novce u tom trenutku i na te karte.
Ajde da ne mucim i ne povlacim za nos samog sebe mogu ja to rijesiti jednim klikom misa, ali zasto.
Zasto kad mi je ovdje tako dobro i kad mi je mozak u totalnom stanju obamrlosti.
Cak sam i poceo postove pisati bez kvacica.
Tamo nemrem pisat sa kvacicama.
Je li mi to znak da stanem na loptu i da kazem dosta.
Nije, preslab sam karakter. Cim ovo napisem vracam se tamo gdje je sve i pocelo.
Ako me netko trazi ovih dana, ja sam na Facebooku.
Igram poker. I kao ide mi, ali nisam siguran, da li mi ide ili je to samo privid.
Imaginarni novci mi se vrte pred ocima i razmisljam o tome kako ih skupiti jos vise, vise nego sto ih imam.
Evo počeo mi se vraćati razum i osjećam da mi nedostaje onaj imaginarni miris stola za poker i ekipa koja nervozno žvače nokte u iščekivanju iduće karte koja će se okrenuti.
Idem vraćam se na mjesto zločina, samo još jednu ruku i još jedno dijeljenje.
Jer nikad se ne zna kada će doći ona prava karta, ona koja obično fali za skalu, ful ili poker.
Napomena
Nema mjesta panici.
Još uvijek sam normalan.
Nema mjesta brigi i intervencijama prijatelja i rodbine.
Samo sam sam sebe iznenadio koliko sam vremena ovaj vikend proveo za kompom igrajuci tu igru.
Zbilja, mogu razumjeti ekipu koja se navukla na kocku, jer je stvar, pa makar i ovako imaginarno zarazna.
Ali dajte ljudi, promašit ćete život.
Mrdnite se od toga. Ima i drugih stvari sa kojima se možete zabaviti.
Recimo Blackjack.
Šalim se.
Upoznao sam "za stolom" nekoliko simpa ljudi i ovim ih putem pozdravljam.
Uzmite im lovu.
Bok Mamzy !!!
I vidimo se opet za stolom.
Post je objavljen 10.12.2007. u 22:34 sati.