Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/marita

Marketing

PP ili Ponovno perspektiva

Upravo mi je stigao jedan mail koji me podsjetio na neke vlastite stavove, misli i prodike (da, da, često i sama sebi držim predavanja ;)) o tome kako pozitivan pogled na svijet mijenja realnu stvarnost.

Nebrojeno puta sam se, pišući i ovaj blog, uvjerila i sa vama podijelila misli o tome kako naši vlastiti stavovi mijenjaju naš život. Kako je vrlo često dovoljno napraviti samo mali iskorak iz "standarda" da se cijela slika koju ste tako dugo promatrali, u njoj se utapali i bili uvjereni kako ju znate do najsitnijeg detalja, u potpunosti promijeni i pokaže vam kako uvijek postoji neki drugi kut iz kojeg će vam ponovno otkrivati svoju ljepotu i zanimljivost.

Dragi je prijatelj, čijoj promjeni perspektive sam i sama često svjedočila, sa mnom podijelio jedan "nesretan" incident čiji sadržaj u ovom trenutku i nije bitan no njegov pogled na taj "gubitak" podsjetio me koliko se jedno prilično negativno, simpatično cinično ali uvijek "crno" obojeno biće u potpunosti promijenilo, raširilo krila i samom sebi pokazalo koliko prelijepo šareno perje posjeduje. I užitak ga je promatrati u novotkrivenom ruhu :)

Kada ljubav dajete svjesno, posredstvom misli, riječi i dijela, lakše ćete postati vlastitim poljem sile ljubavi. Taj dar, davanje i primanje mogu biti jedan jedinstveni, skladni tok najmoćnije sile u svemiru

Ljubav kakvu dajemo, ljubav je kakvu primamo

Sir John Marks Templeton

Kako sam kaže "nesretnim" slučajem nepovratno je neke dragocjene, godinama sakupljanje stvarčice koje su ga veselile, obrisao. No, način na koji je prihvatio tu, za većinu tužnu činjenicu koja često izaziva bijes i gomilu "predivnih" epiteta na vlastiti račun, zaslužan je za novi post na mom blogu. Hvala ti, dragi prijatelju, što si me podsjetio na neke vlastite misli. Trebalo mi je to. Baš danas :)

Citirat u ga, dijelom: Brisanje je nepovratno. Ipak – pozitivna stvar je – mogu se sjetiti kako sam većinu pronašao, stoga – ovo je samo oslobođenje prostora koji je ionako bio zatrpan kramom koju nisam previše koristio :) Naravno da mu nije svejedno, kao što nije nikome od nas kad nešto izgubimo, no umjesto da u svom starom stilu padne u "crnilo", situacija ga je natjerala na razmišljanje (koje je podijelio sa mnom, a ja s vama), napravio je iskorak od starog sebe, sviđajući se sebi u novom ruhu, navukao osmijeh na lice i prihvatio situaciju, koju ionako ne može odmah promijeniti, na drugačiji način. I već ga vidim kako je u ovom "nesretnom" događaju pronašao poticaj za blistaviji i osmijehnutiji pogled u budućnost :)

Moj odgovor vjerojatno možete naslutiti, a on ga upravo čita je stilski bio ovakav: kad s pozitivne strane gledaš i najnegativnije događaje oni izgledaju sasvim drugačije nego da ih gledaš onako kako većina ljudi gleda zaranjajući duboko u događaj ni ne pokušavajući se malo odmaknuti od njega i pogledati širi smisao njega. Da, istina, neke su stvari otišle u nepovrat no ono što je vrijedno ostaje. A to je saznanje da si ih imao i da ćeš ih sada sasvim sigurno lakše naći znajući točno što tražiš :)))

Tako ti je i u životu...sjećajući se vlastite promjene perspektive... kad jednom nepovratno nešto izgubiš to ne znači da nećeš ponovno imati, možda u nekom drugom obliku, u nekoj drugoj izvedbi, ali posjeduješ znanje i spoznaju o postojanju nečeg sto je tebi vrijedno i zahvaljujući tom znanju ćeš lakše pronaći ono što si mislio da si izgubio. Često i u puno boljem obliku no što si si mogao zamisliti.

I da, oslobođenje prostora ponekad je potrebno da bi se napravilo mjesta za nove, bolje stvari. Ma koliko bolno to oslobođenje prostora ponekad bilo, ono što dolazi vrijedno je tog truda. Vjerujte mi, sve sam ove navode iskušala na vlastitoj koži.

Nakon što sam, prilično bolno, oslobodila prostor u svom životu, sada ga punim koristeći ono znanje o kojem sam pričala.

I uživam. A prostora još ima :)))

Pees: Što vidite na slici koja krasi ovaj post? Vidite li sve? Onda vam ne trebam ništa više reći ;)

Post je objavljen 10.12.2007. u 22:20 sati.