Hladno je, grije nas samo sjećanje toplo.
Mračno je, svijetli je ponekad san noćni.
Tvrd je, krevet na kojem sada spavamo.
Tužan je, život koji burni sada vodimo.
Smije se, prijatelj sjeti toj neshvatljivoj.
Sjećam se, nečeg posve nepotrebnog.
Bojim se, nostalgije prema rijeci toj.
Gledam se, i tog se prisjećam svega.
Razmišljam, kako je sudba Novljana bolna.
Razmišljam, kako završili smo po svuda.
Razmišljam, kako bi sada izgleda ona.
Razmišljam, kako sad trošna je pruga.
Bolno, sjećanje pa i pomisao svaka jest.
Bolno, pa ipak radim taj korak opet.
Bolno, mišljenje na Unu i svijest.
Bolno, taj nostalgični je let.
Post je objavljen 08.12.2007. u 17:37 sati.