Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/broco

Marketing

MOJ PRIJATELJ MATA (3)

Image Hosted by ImageShack.us


- Stani Mata, ne žuri. Evo Delfi hoće još, al' polako. Lagano
-Delfi?
- Kaže, priču po priču.
E, tako nećemo bit gotovi za dvije godine, makar svaki dan objavljivao.
- Dobro, hajdemo još ovaj nastavak-
- Za Delfi? Može ako ti kažeš. A što te zanima. Ljudožderi na Papui? Ma to bih najradije zaboravio. Rekao sam ti da sam bio nazočan kada su se vratili sa jednom djevojkom iz suparničkog plemena i hladnokrvno ju ubili i pojeli. Još i sada se zgrozim. Zatim sam bio na jednom filipinskom otočiću u selu gdje su domoroci živjeli normalno, hranili se mesom divljači, nekim travama i ništa nije odavalo da su kanibali. Sve dok mi nisu ponosno iznijeli lubanje svojih neprijatelja koje su ubili ili zarobili i –pojeli. Bogami, nije mi bilo svejedno i nisam se nikako mogao zamisliti u nekom kotlu sa začinima, da bih bio poslužen kao glavno jelo pri nekoj njihovoj svetkovini. Na sreću sve je dobro prošlo, ali je gorak okus ostao. Doduše, ja nisam vidio da su oni ikoga uhvatili ili, nedaj bože, pojeli, ali sam vidio hrpe ljudskih kostiju oko svetišta, a ratnici su oko pojasa nosali torbice od dječjih kostiju. Ako i jesu kanibali onda je to u onim vremenima kada nestane hrane i kada puki opstanak postaje upitan. Dakle, samo u krajnjoj nuždi, a onaj koga će pojesti to zna unaprijed. Obično izaberu najslabijeg. Ma, pusti ljudoždere, hajdemo o nekim drugim dojmovima.

Image Hosted by ImageShack.us


Evo, kada sam bio na Madagaskaru tu sam se susreo sa svijetom vračeva, mistike i kulta. Preci se tu štuju toliko da je to za naše pojmove neshvatljivo. Na otoku Razana (preci) nema dana da se ne spomene umrli predak, a mjesečno se pomoću vračeva priziva njegov duh. Zbog poštivanja i zazivanja predaka groblja su tik uz selo, a posebno je zanimljiv običaj Famadihana koji se grubo može prevesti kao „promatranje mrtvaca“.
Svečanost započinje uz zvuke bubnjeva i na okupu je najšira rodbina. Na poklone donose po nekoliko kilograma riže, ribe, voća i ta hrana se mora pojesti dok traju ti dani. Na okupu se nađe i po stotinu potomaka. Prvoga dana obitelj dolazi pred grobnicu gdje su pokopane kosti. Mladi ljudi potom skidaju veliku kamenu ploču obzidanu crvenim blatom. Potom u grobnicu ulaze najstariji ljudi iz obitelji, pozdravljaju mrtvace i objašnjavaju im razloge svoje posjete. Ako je grobnica velika u njoj ima nekoliko polica s kosturima koji su poredani po starosti tako da je na najvišoj polici najstariji kostur. Svi su umotani u svilu crne boje i tako umotani podsjećaju na egipatske mumije. Ljudi iznose najstariji kostur, odmotavaju ga, a žene peru i čiste gosti i umotavaju ih u novu svilu. Najodvažnije žene čak hvataju „mumiju“ i otplešu poneki ples uz riječi hvale kako je bio pametan, odvažan, mudar te mu zahvaljuju na životu koji im je podario. Nakon toga ga vraćaju nazad uz hranu i piće da mu se nađe do slijedeće „famadihane“.
- E, jesi ga izabrao! Opet o kostima, mrtvima …
- E, bogati, tko bi tebi udovoljio. Evo o jednom izgubljenom selu u Tanzaniji. Ondje su mi pričali da postoji selo u kojem žive polumajmuni. Vodiči su se zaklinjali da je to istina. I tako sam krenuo s njima kako bi sve to provjerio. I tako stigli smo do sela kojeg nije ni na specijalkama. U prvi tren, po ulasku u selo, nisam vidio ništa neobično. Osim da je bilo pusto a to je često kada ulazimo u sela jer se ljudi obično skriju dok ne budu sigurni da im ne prijeti nikakva opasnost. Ipak uspio sam vidjeti i fotografirati nekoliko takvih bića kojima je gornji dio tijela bio ljudski, a donji podsjeća na majmunske udove. I glasali su se kao majmuni. Ništa mi nije bilo jasno tada, a ni sada. Neki kažu da je došlo do parenja s majmunima. Znanstvenici kažu da je nemoguće. Pored toga majmuna tu uopće nema. Držim da je došlo do neke degeneracije, ali takvo nešto prije ni kasnije nigdje nisam vidio.

Image Hosted by ImageShack.us


E, dosta bi bilo. Kao što sam ti rekao, bolje vodi računa da se te moje zabilješke objave kako bi koji oni vole na taj način putovati imali što čitati. A ima se, vjeruj mi.
- - Vjerujem Mata, pa ne mogu pobrojat sve te slike. Ima ih na 'iljade, a da bi pregledao samo vrpce mog'o bi sjedit i gledat nedjelju dana. 'Fala ti i na ovom ljudikanju.


Post je objavljen 08.12.2007. u 01:42 sati.