Da li mi imamo prave prijatelje? Cesto se to pitam... Iako smo si svi u skoli dobri, tko zna sto se o nama prica izvan nje.I zaista, ja takoder o nekim osobama govorim neke stvari i izvan skole, no cesto isto to toj osobi kazem u facu. Nekad je to dobro, jer sam bar iskrena, a nekad nije, jer me onda ljudi shvate na krivi nacin. Kao da trazim mane na drugim ljudima, ali ja ih ne trazim, one mi se same postave, i kako da ih onda ne primijetim?
Prijatelji... to je cesta rijec u nasim zivotima. Uvijek to govorimo, no najcesce pod tim "prijatelji" mislimo na one poznanike, a ne one osobe koje bi zeljeli poznavati jos dugo vremena. No, ta rijec je jednostavno usla u nas rjecnik, nas zivot. I tako kad izgovorimo rijec "prijatelj" navika je da se to tako i protumaci. Samo rijetki pod tom rjecju to zaista i misle, samo rijetki shvacaju sto je to pravo prijateljstvo.
Uopce ne razumijem zasto izmedu "prijatelja" izbijaju svade. Ako se smatraju tako dobrima, zasto takvi nisu njihovi odnosi? Zapravo, to je danas cest problem. A ja bih, kao i svatko drugi, zeljela znati odgovor na to pitanje. No na takva pitanja je jako tesko odgovoriti. Iako je to tako jednostavno pitanje, ujedno je i tako komplicirano, tako tesko? Zasto je to tako?
Post je objavljen 06.12.2007. u 22:52 sati.