Marketing
1994
Škarama odreži vrhove mojega daha
- zelene i žive,
presijeci veze kojima drže se
moji otoci za kopno,
pregrizi ih oštrinom prolaznosti
pa neka pepeo
postanka
postanu.
Na mjestu tupoga reza učahurila se bit da ne dodiruje me bol,
jer znam da o istini zbore kao o svetinji tek najveći lašci.
Od prijetvorne nježnosti u tvome glasu postajem čvrsta u
nakani da nasmijem ti se u lice i uživam u njegovom patetično
začuđenom izrazu.
Ti, licemjerna, lažljiva kradljivice snova, zvati ću te prošlost...
jednom kada zaboravim da živjela sam.
Post je objavljen 06.12.2007. u 07:44 sati.