Kao što je već i vrapcima na grani jasno, I. i ja poprilično dobro kuhamo . I.-u čak idu dobro i kolači (ja sam tu pomalo zakinuta), ali kad je o zvjezdicama riječ, totalno smo katastrofalni.
Moj prvi pokušaj je bio i ostao samo to. Loš recept (mama mi je malo pobrkala količine preko telefona) i rezultat je suzama bio otpraćen do kante za smeće
Drugi pokušaj je hvalevrijedan pokušaj. Tijesto je izgledalo obećavajuće u stadiju kugle, ali prokleto đubre se nije dalo razvaljati . Na kraju sam iz čiste frustracije odmjeravala količinu tijesta za jednu zvijezdicu i pritiskala ga rukom da bi ga utanjila i okinula kalupom. Prva tura naše katastrofe je, pogađate svi, karbonizirala. Zagorila bi značilo da je poprimilo malo smeđastog štiha po rubovima i dnu, a naše je bilo crno kao katran. Pretpostavljam da treba i to znati. A naravno da smo pekli kako je recept predlagao. Pretpostavljam da je neko prase proizvoljno napisao da se peče na 200 celzijanera 10 minuta
I dok se zadnja tura nefinog tijesta zvijezdolikog oblika peče (u našem slučaju možda i gori ), doživljavamo prosvijetljenje. NEĆEMO PEĆI ZVIJEZDICE ZA BOŽIĆ!
Ja bi to proširila na NIKAD VIŠE NE PEČEMO ZVIJEZDICE!
One po slastičarnama su sasvim solidne, a barem ne moram poslije čistiti svinjac u kuhinji.
Kus kus
Post je objavljen 05.12.2007. u 22:40 sati.