Prije dva dana, sjećam se, lijepo je to jutro bilo, ustala sam se, kao i svakog drugog lijepog jutra prije tog… odvozila se na posao s autom… odvozila se sa posla natrag doma istim autom, baš kao i svakog drugog lijepog dana prije tog.
I cijelog dana ja nisam primjetila slupani blatobran na svom autu… Cijelog dana!
Mislim, nije blatobran samo malo ogreban pa da se ne vidi, nije da ga je netko samo okrznuo… nego ga je netko dobro oprndačio… i ja cijelog dana to ne primijetim. Mislim, heeellloooouuuuu (obraćam se svojoj pameti… ako je uopće ima)!
Sreća u nesreći je ta da imam svjedoka, dobrog susjeda, koji je sa svog balkona promatrao kako se to sve dogodilo. Jer tko zna kad bi ja (i ako bi) uopće skužila da mi je blatobran stučen… a kamoli još da otkrijem tko je to napravio!!! Uglavnom, dobri susjed kaže da je on tog kritičnog dana, negdje iza ponoći sjedio na svom balkonu, pušio cigaretu, odmarao um i tijelo, kad odjednom iza ugla "…uletio ti on u ulicu…",
"Ko? Ko on?"…
"Onaj amerikanac s onim polukamionom…" (op.a.: nije polukamion, nego jeep) "…i stao tu, evo ovako, tvoj je auto bio tu, i on znači stao ovako, ubacio u rikverc pa da će parkirati iza tebe, i onda sam ja samo čuo udarac…"
***
Brzo ja odskakučem do amerikanca s polukamionom i fino mu, dok je još svježe, objasnim što se dogodilo. Već sam zauzela napadački stav, "jeste, jeste, Vi ste…!", "nisam ja majke mi... odakle Vam to uopće?", "pa jedini Vi u ulici imate polukamion i vidio vas je dobri susjed!"…. spremna za obranu časti mog blatobrana…
Ali, nije bilo potrebe… amerikanac s polukamionom je cijeli moj detaljan izvještaj i izvršenu iscrpnu analizu komentirao ovako:
"Aaaaa, to sam ja Vaaas udario… jooooj, a ja sam mislio da je to bila kanta za smeće !!!!!!" (i još mi pokazuje na koju je kantu za smeće mislio, jer zaista je u ulici bio jedan kontejner)
"Možda je kanta, gospodine, ali nije za smeće…!!!"
***
Amerikanac s polukamionom se ponudio platiti štetu, auto mi je na popravku još dva dana (nadam se!), a to kako sam ja danas na posao išla javnim gradskim prijevozom je priča za sebe. Pa nisam znala ni gdje se karta odcvika, i WOW, nekako je to sve modernizirano od kada sam se ja zadnji put vozila busom… WOW… sutra ću već biti sigurnija u sebe! Pa, evo, sada znam gdje se odcvika karta... znam da se ne smije sjesti na mjesto vozača dok on vani puši cigaretu i čeka vrijeme odlaska... znam da se tijekom vožnje ne smije pomagati vozaču u vožnji "daj sad u četvrtu…", "molim malo brže, već kasnim…", "e, ovo je dobra stvar, dajte malo pojačajte glazbu…", i tako to…
Eto, svašta čovjek može naučiti iz svoje nevolje…
Post je objavljen 05.12.2007. u 14:40 sati.