AC Milan (Assocaizione Calcio Milan) je jedan od najtrofejnijih svjetskih klubova. Rossoneri, ili crveno-crni su osvajači Calcia 17 puta dok su Ligu prvaka osvojili 7 puta (više naslova od njih ima samo Real Madrid). Milan je osnovao Englez Alfred Edwards 1899. i upravo zbog njegove nacionalnosti, odnosno zbog takvog engleskog izgovora imena grada Milana, nogometni klub i nosi ime Milan a ne Milano.
Milan je čak dva puta morao igrati Serie B, drugi rang natjecanja talijanske lige. Prvi put se to dogodilo u sezoni 80/81 kad su zbog namještanja utakmica Milan i Lazio izbačeni u Serie B. Milanezi su se iste godine uspjeli vratiti u prvu ligu da bi odmah ispali, ovaj put zbog loših rezultata.
Najpoznatiji igrači Milana, ujedno i jedini igrači čiji su dresovi umirovljeni su Franco Baresi i Paolo Maldini. Osim njih dvojice, klupsku povijest (obratit ćemo pozornost samo na nedavnu povijest, od Berlusconijeve „vladavine“ koja je započela 1986. kada je ovaj, danas medijski vladar Italije, kupio klub iz Milana) pisalo je još mnogo velikih igrača i trenera. Trener koji je u Milanu ostavio najdublji trag bio je Arigo Sacchi, jedan od najboljih trenera svijeta. Za vrijeme njegove ere, Milanu su naslove donosili Van Basten, Gullit, Rajjkard, Donadoni. Kasnije je klub vodio Fabio Capello, a igrali su još Weah, Costacurta, Boban, Savičević, Simone, Shevchenko a danas i mala djeca znaju za Kaku, Pirla, Gattusa, Ronalda, Cafua, Seedorfa, Inzaghija.
Carlo Ancelloti, 48 godišnji trener, bivši trener Reggine, Parme i Juventusa sjedi na klupi Milana od 2001. godine. Jedan je od rijetkih, ako ne i jedini nogometni trener po čijem se prezimenu naziva određena taktička postava. Kao što sam naslov kaže, Ancelotti je postavu Milana zamislio u obliku božićnog drvca, odnosno u formaciji 4-3-2-1.
Što reći o tom sustavu? Malo momčadi prakticira takav način igre, pomalo defenzivan ali opet dovoljno učinkovit (pogotovo za talijansku ligu). Najvažnija karakteristika momčadi, bolje rečeno najvažniji igrač momčadi je srednji defenzivni vezni, središnji od ove trojice u veznom redu. Za razliku od većine, ako ne i svih momčadi koje igraju sa jednim ili dva zadnja vezna igrača, Milan igra sa trojicom od kojih je taj srednji tehnički najpotkovaniji igrač. Najčešće je to Pirlo. Igrač koji ima fantastičan pregled igre, super točnu dugu loptu igra na poziciji zadnjeg veznog?! Da, upravo tako. Poanta je u tome da ostala dvojica zadnjih veznih (Gattuso, Ambrosini, Emerson) odrađuju prljavi dio posla, odrađuju obveze zadnjih veznih ali opet ne tako striktno kao zadnji vezni na koje smo navikli (4-2-3-1 ili 4-1-4-1 formacije). Oni imaju puno više mogućnosti krenuti prema naprijed, isto kao i Pirlo ali ne zajedno. Uigranost igrača je možda najvažnija u ovoj postavci igre. U prilog tome idu i godine Milanovih igrača, to jest njihovo egromno iskustvo. Gattuso i Ambrosini rijetko kad imaju striktne zadatke, najčešće igraju pozicijski a ne markirajući protivničke igrače. Upravo u takvoj igri, sa puno trčanja i pokrivanja prostora, Andrea Pirlo odrađuje odličan zadatak pokrivajući prostor iza njih, „čitajući“ protivničke napade i spašavajući eventualne pogreške tog dvojca. To objašnjava njegovu ulogu zadnjeg veznog, iako je najmanji i naizgled tjelesno najslabiji igrač vezne linije Milana. A svi smo navikli na takvim pozicijama gledati fizički jače igrače kao Vieiru, Diarru, Makelelea, Niku Kovača, Gilberta Silvu... Naravno, treba spomenuti i ostatak momčadi. Nespomenuti uvjerljivo najstariju obranu Europe kao jednog od glavnih nosilaca kvalitete ove momčadi sigurno nije pametno. Nesta, Maldini, Cafu, Kaladze pa i ostali igrači koji su na klupi toliko već igraju zajedno da možemo reći da bi i zatvorenih očiju mogli igrati. Najveći problem Milana očekuje upravo na tim pozicijama sljedećih godina jer će mnogi od obrambenih igrača okončati svoje karijere jako brzo. Dobitnik Zlatne lopte Kaka predvodi napad Milana iako on nije onaj „1“ u vrhu napada. Tu poziciju najčešće zauzima Gilardinho ili Ronaldo ako je zdrav. Naravno, i ljubitelj talijanskih navijača Pippo Inzaghi. Za svoju napadačku igru Milan najviše zahvaljuje Kaki koji svakoga trenutka ima drugi potez u nogama, onaj nepredvidljiviji za obrambene igrače. Napad je u ovoj formaciji jako loš, jako teško ostvariv osim ako nemate ovako svestranog igrača kao što je Kaka. Upravo je to razlog upornog odbijanja svih ponuda za ovoga, trenutno vjerojatno najboljeg nogometaša svijeta.
Post je objavljen 04.12.2007. u 21:42 sati.