Marketing
Untill we meet again...
Imam dobre dane ovdje i lose dane.Danas je los dan.Od kad sam dosla se osjecam kao da sam u nekom polusnu.Pokusavam balansirati izmedju 'starog' zivota i 'novog'.Izmedju 'starog' grada i 'novog'.I pouzdano mogu reci da sam se pocela utapati negdje izmedju.
Zelje su mi kontradiktorne,a kad mi se to pocne desavati postanem hirovita i najcesce napravim totalno sranje.
ZNAM da nemam vise sta traziti doma,da je gotovo i da moram napraviti novi zivot ovdje.I znam da ce mi zivot ovdje biti puno bolji.ZNAM da je sve ovo sto prolazim sada za bolje sutra,iako mi se ponekad cini da sam uletjela u tunel kojemu ne vidim kraj.
Ubija me sto stalno usporedjujem,a inace nisam taj tip.
Ubija me sto trazim slicnosti tamo gdje ih nema.
Ubija me sto se secem po ulicama koje me po nicemu ne podsjecaju na njega.
Ubija me sto se ne mogu izrazavati na svom jeziku pa se vecinu vremena osjecam dosadno.
Ubija me sto osjecam da gubim svoje prijatelje.
Ubija me sto je ovdje sve drukcije.
I nisam vec dugo vremena bila sretna u 'starom' zivotu.Jako dugo vremena.Ali ga jos uvijek obozavam i nisam spremna sve to pustiti,a nemam izbora...
Any advices?
Pliz 
Post je objavljen 03.12.2007. u 21:36 sati.