Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/g6o6r6

Marketing

wats wrong with as

ŠTA SE TO MDEŠAVA MEĐU DVIJE OSOBE KOJE SE VOLE I SVIJESNE SU DA RASTANAK IMA KOBNE POSLJEDICE ZA OBOJCU

Free Image Hosting at www.ImageShack.us





...trudeći se sa svih strana da mu ugodim,da mu je ljepo,ugodno,da osijeti moje feelinge prema njemu.Al` očito nije tako,tako se sve izjalovilo i krenulo u suprotnom smjeru.Dal smo si dosadili,ili je došlo vrijeme kratkog raskida da shvatimo što želimo.Danas ujutro(već je bio budan)uguram se njemu u naručje s namjerom da ga pomazim,da zajedno popušimo cigaretu:odgovor:"to ti sad namjerno radiš jer mi to u jutro smeta."A zbilja mi nije bila ta namjera da ga provociram,nego sam htio osjetiti malo jutarnje nježnosti koju nisam osjetio možda 2 puta u 2 godine.Kad se budi je bezvoljan.Pa baš je i to bio moj cilj da ga raspoložim ,da ga volim.Al drek usrao sam još jednom.Za sve okrivljuje ponovo mene,moj odnos prema radu i naravno bolest novog doba-novac.Ne,ne radim.Jedan sam od onih koji su se sami na ulici odgojili u anarho darkpunkera.Ne poštujem autoritet,interesiraju me rune,magija,kristali,poludrago kamanje.To bi bio moj idealan posao.Al opet nije tako.Svijestan je da se sam neću nikada pokrenuti tražiti posao,već ću se snalaziti kao i do sada.Nek me pogura,pomogne,ako je u kući najveći problem opstanak u novcu.Ali nije to samo to.Ispod vela tajne krije se još nešto.Ili sam mu dosadio(jer ni ja nemam više 20 godina,možda imam previše zahtjeva(tipa sechon hand shopovi i korištene lp-jke kojih sam kolekcijonar).Poželio se mladog friškog mesa ili pak želi jednostavno cio dan bit isključen i lebdijeti po svojim svijetovima.Ok ponekad,al u dvoje to je nemoguče.Komunikacija mora postojati i u to sam siguran 100%.Radim na tome da se zbližimo,da nađemo meni taj fucking job,da odemo đir van Rijeke,do Zg,da vidi svoje prijatelje za kojima stalno čezne i više je u mislima s njima nego samnom.Pa bilo bi i vrijeme da ih napokon upoznam koja je to ekipa ljudi koja mu je odnijela dušu u Zagreb.Za nekima čezne jer je to bila ekipica koja je partijala i sigurno im je bilo savršeno.Al u stvarnosti ta ekipa više ne postoji.

ZAR NAM OVAKO NIJE BOLJE

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ekipice partijanerske traju dok traju.Bez prijateljstva.Bombon,ljubav,sjedinjenje,univerzalni um.To je bilo i više neće biti.A i ja mislim da ću se lagano počet manje trudit jer gubim živce a rezultata nema.Znam da nisam jednostavna osoba i da samnom živijeti je rizik.Al kad ga je prihvatio zašto odustaje,zašto ne riskira do kraja pa čak do prekida.Trudim se,jebeno se trudim.Na koncu ovo sam sada pola ja.Neke sam stvari izbacio iz života,njega radi,promijenio nešto i u karakteru,al ne želim više niš mjenjati.Ja sam ja i takav ću ostati.Nek on pokuša na sebi promijeniti neke stavri i za promjenu prihvatiti neke moje mane,kao ja njegove.AL ne,ja njegove mogu on moje ne.Da nekim od mojih bivših ekipica kažem da usisavam,metem,brišem prašinu,perem tanjure...zasigurno bi rekli da sam pukao.Od osobe koja nikad nije imala mira odjednom se nađe u gradu gdje cijeli dan nema s kim razgovarati(jer on si je namjestio smjenu da se naspava u jutro,pritom ne misleći na mene da bi možda koji trenutak proveo s njim).On bi najradije da ja više nisam ja već netko drugi,da moj karakter nije više moj nego da se prilagodi njegovim zahtijevima.Forget baby.JA se više ne želim mjenjati za ništa i nikog.ILi me prihvati ili odbaci.Alternativa više ne postoji.Želim svoja prava u kojima ljubav nema granica.On kod mene neke stvari ne može progutati,prihvatiti,e pa druže,potrudi se.Ni ti nisi savršen pa ja prihvačam tvoje mane,tvoja lebdenja i zurenja u prazno,tvoje danonoćno visenje na kompu...Ja jesam komplicirana umjetnička duša i to još neshvatljiva mnogima tako da me nazivaju i luđakom.Al za druge što misle o meni boli me spolovilo.Meni si važan ti.Neke stvari kod njega ne mogu progutati ni ja.Upleo sam ga u moju igricu i postavio mu pitanje"Dal si mogu naći nekog komada za jednokratnu upotrebu ili alternativa je da me zadovoljiš ti?ODGOVOR:"Pa nađi si nekog komada!".U momentu sam zamislio samo zemljo otvori se da upadnem u najdublju rupu i nikad više ne izađem.Nije svijestan koliko me povrijedio,koliko mi je zasrao cijeli dan,koja me depra oprala.Bio je to dan kad sam ponovo poželio posegnuti za shutom,ubrizgat si otrov i otići u tišinu,gdje nema emocija,ljudi,nikog,sam si.Jedan poseban moj svijet.Nije to sve.Zna da sam preosjetljiv i da su mi osječaji sjebani do kraja.Točno zna rečenicu koja izađe iz njegovih usta kako se odrazi na mene,da me žešće zabole,a teško prolaze.Ne vijerujem da ne primijećuje,jer se na izrazu mog lica to vidi iz aviona,uz to postajem nervozan i sve mi smeta.Zato posegnem za pivom,što je kobno za moje zdravlje.Ali radije umrem nego da se mučim u nekoj izmišljenoj ljubavnoj romansi,gdje više ne vlada ljubav i razumijevanje.Kakva je to uopšte postala naša veza.Ne razgovaramo,ili je umoran,ili za kompom ili sam pak ja out of mind.A bez razgovora mali problemi postaju veliki,poslije još veći dok ne postanu neriješivi i šta nastaje kraj dvogodišnjeg intenzivnog druženja.Da sam samo mogao znati da će i s njim biti kao i s ostalima(jedino što ima veći prag tolerancije).Nebih nikada,ama baš nikada izabrao grad Rijeku.Ja sam vjeran pas,romantičan,sanjar...Do sada suživot sa romantikom neide jer on nema ama niti trunčicu romanticizma u sebi.Dakle i tu su se snovi srušili jer sam želio pravu iskrenu,istinsku i romantićnu vezu.Našao sam se u situaciji da nemam kome vijerovati.prijatelji = poznanici.Jedina osoba s kojom sam gradio istinski kontakt bio je on.al tog više nema.Naši su se razgovori pretvorili u gunđanja,mrštenja,nervoza,dernjava...Ja to ne želim.Jednostavnije je na cesti,vjerujte mi.Ako je sve doista tako,onda umjESTO DA ODEMO U zAGREB,PRESELIT ČU SE KOD NEKOG PRIVREMENO,HRANIT SE NA TRŽNICI KAD JE ZATVARAJU JER I ONAKO BACAJU SAVRŠENO POVRĆE I VOĆE.Nikad nisam bio radnik i nikad dobar radnik neću biti.Ako se i zaposlim i ostanem u ovoj gajbi,neću biti zadovoljan znam.Ne ispravlja se sve u jednom danu.Treba vremena.Kad se osvrnemo koliko je meni trebalo da malo stišam uzburkane strasti u mom tijelu.Neke sam uspio neke nisam,a i ne želim.Za koga.Opet za druge.Pa ja živim svoj život,ne tuđi.Mrzim raditi i ako znam da smo u jebenom materijalnom svijetu.Moj svijet su knjige,dimenzije,obitelj,mala beba,o kojoj on ni ne sanja a meni bi terapiski pomoglo jako.Pas više manje,uvijek si tamo.Ta bi beštijcica ispunila prazninu u srcu kojoj je baš on pripomogao da polako trune.Dal ga volim? Pa volim ga ali ne intenzivno kao prije.Ne postoji njegov trud za opstanak veze.Ovo voljeti sada nije kao prije 2 godine.Ovo voljeti je sada prepuno emocija(koje ni sam ne poznajem sve)i mislim da raskid nebi doživio ravnodušno.ON bi,povukao bi se ponovo u svoj svijet misli i živio ko vuk samotnjak.Naravno ponovo bi se počeo družiti s mojom frendicom deprom i posegao za svim stupefačentima koji te tjeraju što dalje od stvarnosti.Živio bi dan za danom,dok mi se bog nebi smilovao i uzeo me k sebi.Što bi bilo s njim nebi imao vremena razmišljati jer nebih više živio u ovoj dimenziji,odnosno zemlji.Živio bi između snova,mašte i iluzije u bolje sutra.A ranom zorom drugi dan sve opet ispočetka.Mašta,snovi,iluzija...moj svijet.
Ne vijerujem da če se to ikada popraviti ,dok on ne odluči prihvatiti neke moje mane.Takav sam i tih promjena mi je već previše jer ne spadaju u moj zakon življenja.Ne želim biti nitko drugi ,ako sam se uspiješno sam odgojio.Dok si ti imao sve servirano.Majčica te mazila pazila,dok je mene moja mlatila.Išao si na faks što je meni bilo onemogučeno.Rastao si uz rad,red i disciplinu.Dok kod mene to ne postoji.Moj se životni stil koji postoji već 25.godina i sad da ga mijenjam.NO way.Promjeni ti malo sebe,umjesto peederskih uskih majica,obuci nešto lepršavo(ta bio si hiipyk na faxu).Tek bi onda bili savršen par na koncertima,doma,festivalima...Tu bi te uputio malo i u romanticizam koji ne poznaješ.Stran pojam za tebe.Neznaš da poklon nema vrijednost u skupoći i veličini,već čisto o malom romantičnom znaku pažnje koja bi mi srce slomila i dovela do suza.Znaš da volim kristale i kamenje primijera radi.Nisu skupi,a meni bi činile blago koje si mi poklonio.Kako sam ja zapamtio koju bi knjigu htio imati u tvojoj biblioteci.Neznam i ne želim znati,ali u jedno sam siguran,da par godina još mogu živijeti na
ulici............................................................
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Post je objavljen 03.12.2007. u 15:10 sati.