Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pobunaumagli

Marketing

Tko još igra monopoli?


Napomena : čini se da su se pobrkali lončići, pobuna je započeta zbog nemara bloga hr prema svojim korisnicima, to je bila prvotna zamisao ove pobune, stoga preporučam da se u tom smjeru vodi daljnja rasprava.




U iščekivanju sam da mi ugase blog, jer to je čini se logičan slijed. Kada te netko pobjeđuje na domaćem terenu, u vlastitoj igri, najlogičnije je otjerat pobjednika i oduzet mu pravo igre!
Ja na svome brodu ostajem do samog kraja, propadajući s njim!
Ali i u očekivanju sam sedmodnevnog gubitka interneta, točnije mogućnosti pristupa internetu zbog spama, samo čekam i imam osmijeh na licu.
Tako se zaustavlja sloboda govora.

U današnje doba demokracije, još uvijek se ljudi boje govoriti, a oni koji govore prolaze s etiketama koje ih prate cijeli život : -nevolja!

Tako se vrti u krug igra monopoli koju sam igrala kao klinka, to govori mnogo toga, da se klince od malena priprema na ovaj surov svijet i da svejedno malo tih istih dječjih ručica kasnije zna zagospodariti svojim svijetom.

Sloboda govora samo i isključivo onda kad od toga imaju koristi ''velikani društva'' ono malo luzera koji ugnjetavaju običan ''radni'' narod!

Na javni odgovor uredništva s primjesom privitizma, ironije, ali i samoironije, jer dovraga tko se u tom tekstu osjeća manje vrijedan, ako uopće želi nekog povrijediti rugajući mu se, kao klinici u vrtiću?
Ruga se jer je netko dijete izbacio iz njegove igre i poslao ga mami da mu obriše suze i onda se dešava upravo to, mama ga tješi :
-sine nisi ti kriv, oni su krivi, ti si pametan, pa se dijete upirući prstom vraća na teren i glasno govori :
-Vi nemate pojma, jer tako je rekla moja mama, a moja je mama uvijek u pravu, ili u prenesenom značenju :
-uredništvo je uvijek u pravu i ako mi kažemo da je tako, tako će i biti.

Iza tog teksta se krije nemoć, nemoć koja govori o kompleksu manje vrijednosti, jer dovraga možeš zasjesti na poziciju, ali ako je ne znaš voditi obit će ti se o lice kad tad, i to najviše boli, priznati da stvari ne funkcioniraju i da nikad nit neće funkcionirati, s obećanjem koje puše samo ovce, dobro hajde kad već molite, otvorit ćemo help desk, nek vam bude!

''Jer je to jedino što znaju, kukati, prigovarati i plakati ko mamini sinovi, joj pa moramo im čak i odgovarat na upite, zamisli oni se nas usuđuju maltretirati sa svojim glupim pitanjcima, koje li drskosti?''

A nas nazivaju naivcima, samo pokušavaju prebaciti lopticu, ali jebiga
''autogol''


Ha drago moje uredništvo, ne da više neću spamat, već više neću servirat svoje znanje i umijeće na vašoj trapezi!
Biserje pred svinje, ne pada mi na pamet!







Post je objavljen 02.12.2007. u 17:22 sati.