Marketing
Vranin pjev
Povukao bih jednu paralelu koje sam se dosjetio pijuckajući napitke u jednom ZGB kafiću sa dobrim mi prijateljem.
Naime, govorio bih o osjećaju religioznosti i religioznosti. Taj osjećaj i svojevrsan fenomen nije stran niti jednom čovjeku. Svaki čovjek zna što je religioznost ili osjećaj religioznosti, svaki je čovjek osjetio nadu i vjeru, te postulate religioznog osjećaja i svatko može ponešto reći o tome. No, upravo u tom zecu leži grm.
Povuako bih ovu paralelu; svaki čovjek ima jedan instrument koji je uvijek uz njega, a to je glas. Svatko može proizvesti niz tonova, otpjevati nešto, no nemamo svi sluha. I samim time što svi imamo taj instrument to ništa ne govori o tome kako tko pjeva. U biti tko ne vježba svoj glas teško da će lijepo pjevati, a tko ne sluša glazbu teško da će uopće sluha imati. Nažalost, mnogi ljudi to ne shavćaju i ne prihvaćaju. Misle da im je dovoljno da imaju glasa pa da lijepo pjevaju. Vjerujem da se svatko od nas susreo sa „vranom“ koja kad zapjeva pucaju staklene površine, a nitko ne želi toj „vrani“ kvarit veselje istinom. O kakvom je apsurdu riječ približit ću primjerom; zamislite da se svatko tko posjeduje gitaru naziva gitaristom i da si uzima za pravo svirati po ulicama ili zabavama. Eto, tako je i sa tim kvazi pjevačima. Jednom rječju: bez muke nema nauke. Hm, to su bile 4 riječi, ali oprostit će te mi:)
E sad, nije li isto sa religioznošću? Svatko posjeduje tu mogućnost i osjećaj, ali malo tko zaista posvećuje snagu i pažnju u izgradnji tog osjećaja. Svi se osjećaju da su Bogom dani govoriti o osjećaju religioznosti, a nitko ne posvećuje niti 5% slobodnog vremena promišljanju o toj kompleksnoj temi. I baš kao što je, da bih razumio matematiku, potrebno sjesti i učiti, tako je i sa religioznošću. Ili da budem još plastičniji; baš kao što je potrebno puno truda i vremena da bih upoznao svoje osjećaje prema nekoj osobi, isto tako je potrebno puno muke, znoja i vremena da upoznam svoj religiozni osjećaj i svoje stavove prema svojoj religioznoj nutrini. I kao što sam znao naletit na“vrane“ glasom tako znam naletit i na „vrane religioznog osjećaja“. To su ljudi koji mnogo govore, kategorični su, često agresivni, puni vlastite pameti bez tragova razboritosti ili tuđe misli. I kao što, kad „vrane“ pjevaju, pucaju staklene površine, tako i kad ove „vrane“ graknu pucaju ne samo staklene površine već nebesa se razdiru.
Ne budite „vrane“. Ne dozvolite si da vam netko ne želi kvarit veselje istinom. Posvetite se samima sebi – zbog vas samih.
Post je objavljen 02.12.2007. u 14:06 sati.