Marketing
BLOG.HR ili 'AJDE, RAJO, 'KO VAS JEBE!!!
Ne znam zapravo koliko godina postoji ovaj medij.
Nije mi ni bitno. Jednom prilikom, na RTL-u sam vidjela, čini mi se u emisiji Sanje Doležal, lika koji je sve ovo organizirao, izmislio, potaknuo...znam da je bilo rečeno kako i Vesna Pusić ima svoj blog...i kako je u Americi taj virtualni svijet već toliko razvijen da blogerska zajednica čak utječe na javno mnijenje i ima pravo glasa u odlučivanju u bitnim stvarima...
Pa sam, evo, sada će skoro dvije godine tome, sramežljivo otvorila svoj blog. Ne imajući pojma zapravo što ću i kako ću.Informatički nepismena, staviti sliku ili link na blog, bilo je ravno razumijevanju Einsteinove teorije relativiteta.Međutim, vrlo brzo sam stekla krug ljudi koji su rado pomogli, a u drugim stvarima suosjećali, savjetovali, bodrili, hrabrili...
Zašto blog?
Pa valjda radi potrebe za komunikacijom, uvažavanjem na neki način, potrebe da me netko sasluša i čuje, a činjenica je da tu ljude nitko ne tjera na to.Dakle, oni koji dođu, dođu samovoljno, imaju dovoljno vremena i empatije, neki ostanu duže, neki kraće...
Drugi su oni koji nevjerovatnom energijom i entuzijazmom obrazuju ljude, upoznaju ih sa stvarima koje znamo površno ili nikako...iz raznih područja života...
Humana strana bloga, je poticanje raznih akcija za pomoć potrebitima, politiku neću spominjat, jer mi se više gadi, ali i ona je tu.
Nikad se nisam zamarala time tko i koliko financijske koristi ima od ovoga. Kako uopće funkcionira dotok love ovdje, vjerovatno reklamama, linkovima i ostalim, ali zbilja me ne interesira. Ekonomija mi je jedna jako apstraktna nauka...i nema pomoći.
Interesira me to da onaj tko sve ovo drži za uzde, bude toliko fer i pošten pa da barem malo vodi računa o onima od kojih živi. To je svega par admina i u zadnje vrijeme Nov@ TV.
Stvari ni prije nisu bile baš bog zna kako OK, ali otkad se u igru uplela Nov@ sa svojim udjelom, ovdje k'o da je netko popizdio.
Zapravo, ne popizdio, nego se opohlepio, a time i razbahatio, jer to ne ide jedno bez drugoga. Refleksno.Pa misli da će uvijek bit budala koje će se došlepat na ovaj site, ulogirati se, a oni će i dalje na naslovnici rolat svakodnevnu statistiku o tome koliko nas ima, koliko nas momentalno baca svoj jad na tipkovnicu, koliko je novih blogova ($,$!!) otvoreno...blablabla...metodom slučajnog upiranja prstom odabirati postove i stavljati ih na naslovnicu, nekim još čudnijim metodama slagati nekakove cool, almost cool i col cool coool liste...određivati tko je jednakiji među jednakima.
Ok, i to može proći, razumijem ja ljudski um..
Ali, jebemu, ako te pitam da mi pomogneš, a strpao si me na nekakvu almost cool, i ako mi odgovoriš na forumu da je vraćanje bloga u život "čas posla", samo ti treba lozinka i pass, onda to i učini...jer "čas posla" znači upravo to - čas posla, i ako to napraviš, onda u tebe imam još veće povjerenje i znam da mogu računat na to i u buduće...
Ovako, dragi moj DARIUSE, jebiga...pa i pod cijenu toga da ja više nikada ne vidim svoj prvi blog, a ako ovo pročitaš, može mi se i to dogodit...i još puno ružnih stvari...dakle, Dariuse moj i ostali admini ili kako se već nazivate...i nije vam neki pos'o.
Pokazali ste se nekakvim pravim hrvatskim koristoljubnim ljudima, ono, tipa "Orwellova farma", nemam s čim drugim usporedit...Dok smo vam trebali, još je nekako i funkcioniralo, sad kada vam više ne trebamo - ajde, rajo, 'ko vas jebe!!
Mora da se debelo smijete našoj nadobudnosti i informatičkoj pismenosti.
Čovjek ima doslovno takav osjećaj.
Pogotovo kad naivno putem help@bloga pokušava dobiti kakvu povratnu informaciju, a dobije...da ne kažem šta...automatiziranu poruku i to u najboljem slučaju nakon mjesec dana...
Usput, pomoć mi je obećana još u travnju....sada je već kraj godine...
I nemojte mi reći da se ne može, jer ste promijenili sve...ako su klinci srednjoškolci mogli provalit u Pentagon, valjda ovdje postoji način da se blog vrati na ekran.
Fali jedino malo sluha za ljude i dobre volje.
Mislim, zbiljaste svi skupa malo razočarali ove ljude.
Da ste jedini, bilo bi još i OK, ovako....samo ste jedni u nizu.
Kako ovaj narod sustavno gubi vjeru u sve, a ja mu pripadam, tako mogu konstatirati sa žaljenjem, jer mi je stalo do moga truda, pa ma kakvi rezultati bili - da od vaše pomoći meni jednostavno neće biti ništa.
Ne zanosim se.
A vama, dragi moji admini, toplo preporučam da se malo prizemljite, daeventualno uposlite još nekoga ako sami ne stižete udovoljiti zahtjevima pogona...da konačno počnete mariti za one od kojih papate.
Jer bi vam se moglo dogoditi, a to je pravilo funkcioniranja života u svemiru i na Zemlji, da ako previsoko poletite, jako nisko i bolno padnete.
I zašto se po novome ne može poslati tekst uredništvu??
Baš da vidim hoće li tko imat muda pa stavit ovaj post na naslovnicu??
DODATAK:
I što vidim?
Da sam vidovita.
Na naslovnici nepotpisano obećanje da će tim bloga.hr ANGAŽIRATI JEDNU OSOBU ISKLJUČIVO ZA RJEŠAVANJE PROBLEMA NA help@blogu....jupiiiiiiiiiii...I TO U ROKU +/- 48 SATI, MA ŠTO GOD TO ZNAČILO...
Ma, baš me zanima....
Post je objavljen 01.12.2007. u 18:54 sati.