Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/nogometnistrucnjak

Marketing

Imena ne znače uspjeh, pitajte Engleze.

Studeni je bio karakterističan mjesec jer smo osim nastupa najboljih europskih klubova pratili i kraj reprezentativnih kvalifikacija za Europsko prvenstvo. Igrači su morali odraditi tri ili neki čak i četiri nastupa u svojim klubovima a najbolji od njih još i jedan ili dva nastupa za svoju izabranu vrstu.
Ibrahimović. Najviše sam dvojio oko najboljeg igrača mjeseca. Na kraju sam se odlučio za Zlatana Ibrahimovića koji možda nije zablistao toliko u ovom mjesecu kao Robinho u prošlom, ali konstanta koju on drži ove sezone je zaista na visokom nivou. Odlične nastupe koje reda za Inter, ali i za Švedsku (osim jedne crne mrlje: Španjolska-Švedska 3-0), upotpunjuje još ljepšim golovima. Posebno je bio dojmljiv onaj protiv CSKA na San Siru u Ligi prvaka.
Valencia. Prošli su mjesec bili favoriti za najveće razočaranje mjeseca. Ovaj su mjesec taj status samo potvrdili. Čak ni promjena trenera nije pomogla. U listopadu su ih pobijedili Espanyol, Sevilla, Real M, Chelsea, Rosenborg, zatim u studenom uz dvije pobjede (Murcia i Mallorca) ponovno nižu poraze: Rosenborg, Santander te remi na kraju sa Schalkeom koji ih i matematički izbacuje iz Lige prvaka. Premalo za klub s tako dobrim igračima.
Aston Villa. Sve pobjede u Premiershipu ovoga mjeseca. Odličan uspjeh za ekipu kojoj se predviđa sredina ljestvice. Trenutno su na šestom mjestu a to najviše mogu zahvaliti ovome mjesecu u kojem su na domaćem terenu svladali Derby, a u gostima Birmingham, M'Boro i Blackburn. No, prosinac za momčad kojoj su glavne zvijezde Carew, Mellberg, Gareth Barry, Stilian Petrov, Ashley Young pa i pomalo zaboravljeni braniči Bouma (PSV) i Laursen (Milan) počinje na najteži mogući način – utakmicom protiv Arsenala.

Osim ovim klupskih (ne)uspjeha treba naglasiti i dva reprezentativna. Najveće razočaranje i najveće iznenađenje kvalifikacija susreli su se u utakmici posljednjeg kola te samo potvrdili te svoje pozicije. Naravno, radi se o Engleskoj i Hrvatskoj.
Englezi me svakim danom razočaravaju sve više ne rezultatom nego igrom koju pružaju. A svi znamo kakve igrače imaju. Igrače koje svaki tjedna gledamo u glavnim ulogama u LP. Potpuno suprotna priča vrijedi za našu reprezentaciju. Hrvatski igrači (oni koji igraju) ne igraju u klubovima prezvučnih imena ai zato kad se skupe u reprezentaciju pokazuju kako nekad (ja bi rekao uvijek) kolektiv znači više od prezimena.


Post je objavljen 01.12.2007. u 10:19 sati.