Volim sama sebe jer nikada potpuno ne posrnem....
Borim se i kada je najteže nadam se boljem....
Uvijek imam snove, svoj svijet mašte, koji uvijek mogu,
ako to zaista želim, ponovo izgraditi....
Znam da ću uvijek odlutati u svoj svijet iluzije, mašte, igre i radosti,
znam da ću tamo sresti neka nova lica i nove oči u kojima
sja mala suza...
Ja imam snove, bez obzira bila ja sretna ili ne....
Tužan dan, ili dva, prođe i opet sam sretna....
I češće se sada nađem u onom svijetu gdje ptice visoko lete prema nebu,
gdje sva djeca radosno trče, gdje ljudi nemaju vremena za mržnju....
To su rijetki, ali vrijedni trenutci sreće....
A onda, otvorim oči i sve mi je jasno....
S jutrom sva bol prestane.....
Post je objavljen 29.11.2007. u 13:10 sati.