Pregled posta

opet novi post :D

Evo mene opet :D

Vidim da ste niste ubili od komentiranja i čitanja prethodnog posteka :D
No ,hajde, i ja bih odustala od čitanja te biblije… hiih

Evo da vam ispričam jednu pričicu , ili , ako neki hoće , bajku :D

Ona je bila mala razmažena princeza koja je tražila svoga princa na bjelom konju , stalno cvilila i tulila , gnjavila sve oko sebe , i dala emocijama da je često ponesu i zbog toga je bezbroj puta radila sranja.
Jednu večer, kada je išla poslijepodne u školu , njene frendice su otišle po cigare , a ona i još jedna ostale na klupici kod nove dvorane čekati ih. Tada je on prošao sa svojim društvom i jednom curom iz njenog razreda. Ona je slušala REVOLUTION od NEVADA TANa , a on je nešto dobacio. Odmah je shvatila koji je to rekao : onaj visoki .
Još dugo je gledala u pravcu u kojem su otišli . cijelu tu večer, dok su ove uživale u cigaretama , ona je u mislima stalno ponavljala onu sliku.
Kad je osvanuo novi školski dan , počela je hodati pod hodnicima i tražiti mr. nevada tan.
Našla ga je . u mraku se činio slatkim , a uživo…. Bio je extra cute.
Dok je hodala prema razredu i razmišljala kako da se dokopa broja , pitala se zašto ga nije primjetila i prije. Još više ju je zanimalo kakva je on osoba.
Imao je jako cute baby face , oblačio se kao svaki normalan dečko , išao je u , pa, nije važno koji razred ;) i pušio. No , svakako se doimao zanimljivim.
Dobila je broj :D cimnula ga je . nije joj uzvratio L kasnije je probala još jednom , i vratila se poruka J pao je dogovor za kavu u ( Bog ga blagoslovio :D :D :D ) Masteru .
Svaka sekunda koju je provela sa frendicama čekajući , činila se poput godine. Kad je došao jedan drugi dečko iz njegovog razreda, popizdila je jer je mislila da je taj princ ipak odjahao dalje . : ( tog drugog dečka je napala njena frendica iz razreda.
U trenutku kad je izgubila i zadnji trunku nade, vrata Mastera su se otvorila i on je ušao.
Fuck , sad se činio još slađim : ( :
Frendica ih je upoznala i oni su sjeli na stol kod šanka ( koji je i danas , kao uvijek bio prazan , kao da su oni bili jedini koji su ikad sjedili za njih, ili , kako su danas ovi probubali : taj stol je samo za njih dvoje ,lool ) kad su pričali , minute su letjele poput sekundi . i one neugodne tišine nisu bile tako neugodne , a njeno srce je divljalo kao životinja koja je puštena na slobodu nakon 1000 godina ropstva.
Došlo je vrijeme rastanka…. Kad su se poljubili , on se nije pretvorio u žabu. Zagrljaj mu je bio bolji od bilo čega drugog što je ikad osjetila , ljepši i od svake Bayernove pobjede.
Svi sastanci princeze i princa su bili nešto posebno.
Bilo je onih kada se nisu prestajali smijati vlastitim glupostima, kad su , kao dva štrebera pričali samo o školi i o tome kako su samo ta današnja djeca nezrela i kako se prema svemu nemarno odnose. Prinčev način razmišljanja ( kao da mu je 115 , a ne 15 ) se jako svidio princezi , koja se uvjerila da su joj od slatkih nogometaša ipak draži štreberi . a , ovaj je još bio i sladak :D
Nekad su samo gledali zvijezde i pričali o svim glupostima kojih su se sjetili , dok su bili spojeni u zagrljaj na klupici .
Ali , bilo je tu i onih gdje je šutnja ubijala svaku princezinu volju za poljupcem. Ta šutnja ju je boljela , kao da je on udara . vidjelo se na njemu da možda i ne bi bio ovdje , ta odsutnost u njegovom pogledu je bila kao igla koja ju je bola u srce.
Sve mu e opraštala. Previše je voljela biti u njegovom zagrljaju. Tolerirala mu je ono zbog čega bi prijatelje već odavno ukorila. A poljupci….. on je bio drugi čovjek kojeg je ikad poljubila ( naglašavam ovo čovjek jer je princeza sklona ljubljenju sa vratima i slinjenjem sa mačkama ) . od njegovog poljupca su joj svaki put klecala koljena . nije se htjela buniti i cviliti pred njim o tome što joj smeta kad joj se ne javlja preko vikenda, o tome što bi voljela nekad provest odmor sa njim ( a ona “zabrana “ da nema ljubljena u školi dok se ne ispraksiraju je bila samo jedna od njenih glupih šala ) .
Svaki vikend je gorjela od želje da ga opet vidi , a kad bi joj se želja ispunila on je uvijek napravio neku glupost i ubio joj tu želju , te je bacio u depru.






Kako se samo princeza veselila njihovom školskom posjetu kazalištu. Koga je zanima Hedda Gabler, u njenoj glavi se već odvijao drugi film , ona i njen princ , u loži sjede zagrljeni i smiju se glupavim scenama . tada se sjetila kad je prošle godine bila u kazalištu , kako je promatrala svoju bivšu profesoricu iz talijanskog kako je zagrljena sjedila sa njenim sadašnjim mužem ( sa kojim čeka bebu pa zbog toga više ne predaje. Ali i Lorenzzo le legenda :D ) no , od toga nije bilo ništa. Princ je bio zatvoren u ložu sa nekim iz njegovog razreda, dok je ona bila u parteru sa svojim frendicama iz razreda. Posvetila se predstavi.
Nevjerojatno je koliko je prepoznala sebe u Heddi Gabler. Ta žena je isto cjeli život glumila sreću ispunjavajući si život materijalnim , te lažnim prijateljima i tražila načine da privuče pažnju. A zapravo je cjeli život tražila da je netko voli.
Iako je njen muž bio lud za njom , ipak je više volio svoje knjige. E, tu je prepoznala svog princa, neokrunjenog kralja štrebera u njegovom razredu. To je malo i izazvalo smijeh u njoj.
Onaj pisac, kojem je zaboravila ime, bio je jedini čovjek koji je pružio Heddi nešto što joj je uvijek nedostajalo. Tea je piscu bila samo , pa , ono , sredstvo da zaboravi Heddu . a sirota Tea ga je voljela toliko da je skupila snage i zbog ljubavnika napustila muža.
No , pisac je i dalje volio Heddu. Dok mu je pokazivala slike sa njenog medenog mjeseca, Zajedno su se prisjećali njihovih uspomena i shvatili da je njihova ljubav možda pripadala prošlosti , da je na nju samo ostala zajednička uspomena. Na rastanku , dala mu je pištolj koji je na njihovom zadnjem rastanku uperila u njega.
Kad su joj javili da se ubio , u njoj je nešto puklo. Sudac ju je počeo još i ucjenjivati.
Bilo je baš fora kad je glavna glumica poljubila onog glumca koji u Zabranjenoj ljubav glumi Stjepana Novaka. Dok je njen muž sa Teom pokušavao razvrstati piščeve bilješke , a sudac sjedio na sofi i još u sjećanju osjetio Heddine usne na svojima, Hedda se presvukla i počela svirati klavir. Kako je njenom mužu umrla teta, morala je prestati nakon njegovog urlanja.
Zadnji dio je posebno dojmio princezu : Hedda je stala kod prozora i opet usmjerila pištolj prema nebu. U trenutku kad je trebala povući prekidač , brzo ga je okrenula prema sebi i umjesto u nebu , pucala sebi u glavu. Imala je pravo.
Cjeli život se pravila da je nešto što nije , glumila nekoga drugog koji je društvu više odgovarao nego ona sama . a prava Hedda ? dok se ova lažna smijala , ona prava je možda plakala unutra. A te suze niko nije vidio ni čuo. Osim pisca. Ali , on je otišao.
Sama je otjerala jedinog čovjeka kojemu je bilo stalo do nje.
Mogla je nastaviti tu svoju predstavu , živjeti život po namjerama drugih , i umirati polako. . Onda je to ubrzala. Možete li je kriviti zbog toga ?




Nakon predstave , princeza je željela vidjeti svog princa , kojeg je neuspješno tražila pogledom po cjelom kazalištu. Njegovo ponovno ignoriranje , to ju je pogodilo.
Ali , najgore se tek spremalo.
U busu , on je sjedio 4 sjedala dalje od nje , veselo brbljajući sa vozačem , dok je ona , sama , tiho cvilila i molila se da joj suze ne krenu.
U toj mješavini tuge i bijesa , napisala mu je svašta, između ostalog kako je tih njihovih mjesec dana bilo bačeno u vjetar. Željela je prekid. Bila je tako ljuta da nije mogla pričati sa njim tada ,jer , da je mogla , najradije bi ga ubila.
Nadala se da će čuti njegovu ispiru sutradan. No , on se složio sa prekidom .
Čini se da je ona cjelo vrijeme bila njegova Tea.
Detaljniji opis što se događalo večeri kada su svi princezini snovi porušeni možete naći u prethodnom postu.


Bio je to kraj.
Ona se nikako nije mogla pomiriti sa tim.
Zašto ?
To je cjeli tjedan ponavljala kroz suze uz njegovo ime.
Bol i ljutnja u njoj , željela ih se rješiti. ( čitaj pjesmu )

Kad bi me grlo služilo ,
Vrisnula bih,
Vrisnula da me čuje cijeli svijet
Da se cijeli svemir razbije kao mjehurić
Od sapunice
Vrisnula bih ime tvoje

Neka svi shvate što mi značiš
Možda ćeš napokon to i ti čuti!

Da mogu , vrisnula bih.
Vrisnula bih ZAŠTO?!?!
Zašto je sve prestalo?
Zašto si me i ti povrijedio ,
Ti , za kojeg sam mislila
Da ćeš ispuniti onaj prazni
Komad moga srca.

Da znam , vrisnula bih ,
Vrisnula u nadi da
Sva ta tuga nestane,
Da se razbije kao
Morski val
O stijene koje su pune bora
Bora koje sadrže priče ljudi
Koji su patili kao i ja.


On je bio njena Hedda Gabler. A ona pisac.
Njegov odlazak joj je bio pištolj , motiv zbog kojeg se isplatilo umrijeti.
No prije nego što će otići , htjela je da joj djela ostanu.
Htjela se rješiti boli koja je tekla njenom krvlju i pretočiti je u inspiraciju .
Da nije bila takva kukavica,
Svoje zadnje pjesme bi pisala svojom krvi , kao i veliki Sergej Jesenjin kojem se divila , možda i više nego nekim njenim nogometašima. Čovjek , tako mlad, a tako nesretan.
To je jučer čula od svog prijatelja. Samo što je to sad bilo upućeno njoj.




Dok je u sebi plakala , dok joj svaki udisaj nanosio bol , smijala se sa frendovima.
Mislila je da će ga preboljeti ,zaboraviti ako ne misli na njega.
Ali , princ joj se skoro svaku noć vraćao u snove , kao u ono vrijeme kad su bili zajedno.
Princeza je osjećala kako ludi . ali , koliko god je htjela umrijeti , ne dati više nikome da je tako povrijedi , toliko je htjela i živjeti.
Htjela je još nešto postići , napraviti nešto od svoga života, ostaviti nekakav trag.
Ali , htjela je i živjeti u nadi da će joj se princ vratiti. Ili , ako je to ikako moguće, da je ljubila krivog , da ovaj pravi više dođe , obriše joj sve suze i da se napokon sreća prestane ponašati kao dijete koje se duri i opet joj okrene leđa pa da se nađu lice u lice.

Život ili smrt ?
Koja je bila ta razlika između sreće i nesreće ?
Između ljubavi i patnje ?



Mislim da vam je dosta te moje bajke. Hajde da se ja vratim u stvarnost.
Danas sam se još jednom opalila smijati kada sam shvatila Božji smisao za humor : nismo imali 7. sat . imali smo tjelesni 6. sat. I to baš sa onim ekonomskim razredom u koji on ide . ali , čemu tugovati nad jednom nesrećom kad možeš nad dvije : tu je bio još jedan razred iz gimnazije , i to isto razred mojeg drugog bivšeg.
Haha ….
Po ko zna koji put ću reći Maji da mi je žao što sam je onako napucala odbojkaškom . jednostavno mi je trebao ispušni ventil , a ta lopta je bila dobra. Samo , žao mi je što si ti dobila , umjesto nekog drugog.
Prava žrtva se spasila od lopte za 3 koraka. E, zašto nisam pogodila u mušku svlačionicu , tamo gdje je on stajao . tamo gdje smo se ljubili kada su 2.H-2.E igrali košarku , sa , šta ja znam s kim.
Ali , što je prošao kraj mene bez pozdrava, što nije htio ni loptu dodat , to me fakat pogodilo .
Šteta što je sat završio. Ali , tako mi je žao što ga nisam napucala loptom. Zbog mojih „nježnih “ serviranja i dodavanja, ove su me otjerale :D

Boli me to što se on pravi tako glup . pa, možda je on cjelo ovo vrijeme i bio tako glup ali se samo pravio pametan . u svakom slučaju dobro me smuljao . i zadnje što se pitam je zašto se pravi da ne postojim?
A znam da ja njega nikad ne bih mogla ignorirati. Tj , ne toliko uspješno kao on mene.

Možda zvuči okrutno , ali , našla sam si drugog. Tog dečka sam još ljetos skontala na bazenima. Sad mi se pruža prilika da se upoznamo , i vrag zna što još . evo , našla sam moju Teu sa kojom ću probati zaboraviti NJEGA.
Ako je to moguće………




Mislim da bolje da ja prekinem tu srat i odem vam komentirati nego da se stalno ponavljam.

P.S.
Bella , a i vi svi ostali koji ste već pročitali 3. nastavak Sumraka , recite mi još neke zanimljivosti. Kao , npr, citate koji se pamte. Primjer :



Hvala na čitanju i nadam se da sam vam pomogla ubiti dosadu :D






Post je objavljen 28.11.2007. u 20:44 sati.