Marketing
JEDAN DIO SNA
Savijaš se oko mojih noći
Kao bršljan oko breze.
Udišeš moj dah
Lomeći mi tijelo.
Urastaš u moje snove
Potezom kista naslikan.
Kucaš mojim životom
Prazneći mi vene.
Ne reci ništa,ne razbijaj
Slutnju.
Tek pomisli riječ,
Srcem ću je čuti.
Ne čini nagle kretnje,
Moj svijet je od stakla,
Sanjam...
Ne odlazi oblakom vođen,
U latici uvelog cvijeta
Te skrivam.
Ne odlazi valima nošen,
U kolijevci snova
Te njišem.
Ne odlazi zato jer šutim,
U svakoj misli
Te imam.
I svakog zvuka se bojim!
Korake tvoje kojima odlaziš
Jer slutim...
NAPOMENA:
Danas sam odlučila ponovno objaviti meni najdražu moju pjesmu,
samo jedan djelić sna koji živim.
Zašto?
Zato jer sam 06.12.2006. napisala prvu riječ na blogu, zato jer već
365 dana dijelim sa Vama svoje misli, svoju sreću, svoje nemire.
Zato jer sam u Vama pronašla Prijatelje ma koliko se ponekada
nestvarnom činila ta naša potreba da jedni druge, daleke, grlimo
srcem.
Danas objavljujem svoj 192 post.
Do trenutka kada ovo pišem 40 415 puta ste otvorili vrata mojega
svijeta i ostavili u njemu za mene 4301 trag srca.
Da toga nije, da Vas nije, što bi vrijedile sve moje riječi.
Ostale bi puste i tihe skrivene negdje unutar mene.
Hvala Vam što ste dio mojega postojanja.
Grlim Vas.
R.
Post je objavljen 06.12.2007. u 00:00 sati.