Izgubio sam navadu pisanja pisma dugih, kako reće Čola. Kako je krenulo nemam se kad ni okrenut, a kamo li još dangubit, ili bolje reći noćgubit pred monitorom utipkavajući neke fraze s kojima bi treba nekoga opisati, kritizirati ili tko zna što. Ovako, priložiti ću pjesmu s kojom ove godine namjeravam pokorit Festival. Važno je naglasiti da je dio teksta moj, a dio pripada najslađoj vještici na svIJetu
Brodovi
Brodovi su zadnji motiv lipog lita
u korbama nose neke južne luke
nose slana mora obećanog svita
nose trud i suzu, žujevite ruke
Brodovi su tuga umora života
svaki porat uvod nemoći i kraju
izgubjene cime i minula lipota
poslidnja su pomast i nadanje raju
Ostalo je force, poleta i voje
za još jedan vijađ obećanom žalu
ploviti se mora, tako je i boje
priviše smo prošli da molamo se valu
Brodovi će uvik razdiljivat duše
molitva i kletva nekog našeg sutra
kalat će i vitar koji god da puše
a jidra će opet smirit nova jutra
Post je objavljen 28.11.2007. u 08:26 sati.