Ekspanzija Arsenalovih navijačkih podružnica je ove godine u velikom mahu zahvatila i Hrvatsku. Velike zasluge za to ima naš reprezentativni napadač Eduardo koji je od ovoga ljeta prešao u Topnike. Ali moramo priznati, velike zasluge za veliki broj navijača, kako kod nas tako i u ostatku svijeta, Arsenal mora zahvaliti svojoj lijepom i prepoznatljivoj, kombinatornoj igri koja oduševljava nogometne zaljubljenike.
Topnici (The Gunners) su osnovani 1886. godine u Londonu te su od tada osvojivši 13 Premiership i 10 FA Cup trofeja postali jedan od najboljih Engleskih sastava iako u Europi nisu ostavili neki preveliki značaj (Kup pobjednika Kupova 1994. i Kup velesajamskih gradova 1970.). No, zadnje sezone nagovješćuju da će se i to promijeniti.
Od igrača Arsenala posebno pamtimo 90- te godine kad su zaštitni znak kluba postali karizmatični reprezentativni vratar David Seaman, stoperski par Martin Keown i Tony Adams, fantastični strijelac Ian Wright (posvojio sadašnjeg igrača Chelsea Shaun Wright-Phillipsa), zatim Ray Perlour, Paul Merson, Dennis Bergkamp, Sol Campbell te naravno najpoznatiji u posljednjih nekoliko godina Thierry Henry. Još bi izdvojio David O'Learya, sadašnjeg trenera, bivšeg obrambenog igrača Arsenala krajem 70-tih, koji je poznatiji ipak postao kao trener Leeds Uniteda kojeg je 2000-2001 uveo u polufinale Lige Prvaka.
No, dosta o povijesti. Arsenal je klub mladih grača, klub koji gleda samo prema naprijed. Zanimljivo da je pored svih ovih odličnih igrača glavna ikona kluba postao trener, nevjerojatni Francuz Arsene Wenger. Nakon pokušaja u Caenu, Nancy i Monacu odlazi na jednu sezonu u Japan te se nakon toga, 1996. god vraća u Europu kao trener Arsenala. Trener kojeg jedni nazivaju nogometnim odgojiteljem, tvorcem igrača, ima slobodne ruke što se tiče Arsenalove politike dovođenja i prodaje igrača. Malo koji trener na svijetu bi se odrekao Henrya. Ili po mom sudu još važnijeg igrača, Patricka Viere. No, malo tko zna što se događa u glavi toga čovjeka. Svi mi imamo neki fetiš a Wengerov je očito želja za stvaranjem vrhunskih igrača. Malo koji igrač koji napuni 27-28 godina ima priliku ostati u Arsenalu. Razlog je jednostavan – zatvara mjesto mladom klincu kojeg je Wenger ili neki njegov pomoćnik već u svojim očima pretvorio u novu zvijezdu. Tako isto će Arsenal vjerojatno već ove zime zahvaliti Tomasu Rosickom i na njegovo mjesto dovesti neku novu mladu (samo zasad nepoznatu) zvijezdu.
Zbog iznimne tehničke kvalitete Arsenalovih igrača vrlo je teško zaključiti koju formaciju preferira Arsene Wenger. Najbolje bi bilo reći da on svojim igračima, umjesto šturog rasporeda u brojkama, zadaje pojedinačne naredbe koje tako postaju prioritet u odnosu na cjelokupnu formaciju. Arsenal odgaja pametne igrača koji razmišljaju u igri i o igri te se nerijetko događa da u napad Arsenal dolazi s velikim brojem igrača ali isto tako, i u obrambenim je akcijama slična situacija. Od ove godine prednost na vratima Arsenala ima Almunia u odnosu na Lehmanna koji je nezadovoljan situacijom i vjerojatno napušta klub u siječnju. Stperski par najčešće čine Gallas, Toure ili Senderos. Jedna od najjačih strana Arsenalove igre su konstantna ubacivanja po boku, dupliranja na aut linijama koja zbunjuju protivnike. Na tim pozicijama su odlični igrači Sagna, Clichy, dok ispred njih najčešće igraju Eboue i Hleb. Naravno da Wenger puno rotira pa su tako na tim pozicijama često igrali i Diaby, L. Diarra, Hoyte, Traore. Vezni red Arsenala na taktičkoj formaciji čine samo dva čovjeka ali vezni red Arsenala je cijela njegova ekipa. Fabregas je vjerojatno najkvalitetniji vezni igrač Premiersipa a njemu društvo često pravi Flamini, Gilberto Silva, Rosicky, Hleb. Napad je specifičan jer se uglavnom sve vrti ove sezone oko Adebayora koji je odličan u igri glavom ali isto tako je i odličan tehničar što daje specifičnu raznovrsnost napadu Arsenala. Najčešći partner mu je Van Persie ili Walcott te naš Eduardo. Wenger je trener koji vjeruje svojoj momčadi ali koji često taktički postavku igre mijenja zbog načina igre svojeg protivnika pokušavajući na taj način iskoristiti sve njegove pogreške.
Teško je raditi s mladim igračima. Mnogo je razloga za to. Počevši od njihovog neiskustva koje vam često može biti otežavajuća okolnost, zatim činjenica da većina njih potječe iz različitih zemalja (ne aludiram ovdje na teško sporazumijevanje u govoru već u igri, životu, jer moramo znati da mnoge nogometne škole različito odgajaju svoje mlade igrače). Treba sve te stvari složiti u kolektiv i to ne bilo kakav kolektiv nego u vrhunsku momčad koja će se svake godine boriti za naslov prvaka u najcjenjenijoj ligi na svijetu. A arsene Wenger to radi na najbolji mogući način. Svake godine je Arsenal u drugom planu zbog činjenice da je prodao neke važne igrače, da nije kupio adehvatna pojačanja nego se oslanja na svoj kadar i svake godine analitičari pogriješe govoreći kako će Arsenal igrati sporednu ulogu. Arsenal igra glavnu ulogu u europskom nogometu i igrat će je dok god bude imao Arsene Wengera na klupi.
Post je objavljen 27.11.2007. u 18:41 sati.