bila jednom jedna analogija..bila je sama sebi analogna i cijeli dan se igrala na klackalici i ljuljačci: kako je gore-tako je dole! kako je gore-tako je dole!
katkad su ju zvali i metafora jer se prerušila u taj književni oblik.
i igrala se vas cijeli dan sa svojom prijateljicom harmonijom.
njih dvije su slučajno, u igri stvorile čitav svemir u praznini.
a nakon igre nakon što igralište univerzum nestane
njih dvije će promijeniti svoju igru u praznini:
analogija će još uvijek sebi biti analogna,
a harmonija će nastojati naći iduću njihovu igru.
Post je objavljen 27.11.2007. u 13:06 sati.