Marketing
6. razred osnovne, rastavljanje riječi na slogove...
Moj jedinac , ljubi ga majčica 
Dakle, moraš jednom i zapet, ne može baš uvijek sve glatko...Ide dečko u 6.razred...redovito se školuje, što će reći da svaki dan, eto, već šestu godinu, uredno složi knjige u torbu, ode i vrati se...i to bi otprilike bilo sve.
Škola k'o škola, žalibože vremena i bloga...zadnjim ponedjeljkom u mjesecu postoje nekakve čoporativne onformacije, pa se mama uputila, sram me je reći, ali prvi put ove godine...Malo je to sve neorganizirano, a ako imaš dvoje djece, onda i naporno...a čekanje me izluđuje...i onako visim po školi redovito, klinci su još uvijek otvoreni (nadam se da će takvi i ostat!), tako da sve znam...
No, obzirom na prelijepu porodničnu situaciju, treba se otić upisat, e, da ne bi netko slučajno nešto prigovorio...
Prva stvar - roditeljski sastanak...za koji naravno, nisam znala, jer, eto, dijete je zaboravilo...on, da.
Rezime: djeca ne znaju rastavljati riječi na slogove. Ne znaju upotrebljavati velika i mala slova, čak i u osobnim imenima...pišu štampanim slovima. Ne pišu zadaće. Ne uče, definitivno. Totalno su zaigrani i nezainteresirani na nastavi.
Što je najljepše od svega, kad razrednica poludi pa se naljuti na njih, oni je gledaju onim svojim okicama, k'o da pitaju: pa što smo učinili? Nije nam jasno što to oni hoće od nas??
Jednostavno ne shvaćaju, još nisu shvatili, osim par pojedinaca, da moraju nešto raditi, osim što im je škola fantastičan poligon za zabavu....cjelodnevnu...
I druge mame se žale kako nekako i uspiju natjerati svoje ljubimce da sjede po par sati na stolici, ali od toga nikakve koristi...
Svima su im misli negdje sasvim drugdje, bulje u knjige i teke, a ništa od toga....
Profesorica iz matematike, jučer je na blok satu izbacivala iz razreda dvoje po dvoje, a koliko je ja poznam, ispratila mi je dvoje djece iz te škole, ona nikada to nije prakticirala...kaže ona istu stvar....nezainteresirani, zaigrani, nepismeni...
Kaže da ponedjeljkom ima migrenu nakon satova s njima...i to joj vjerujem...
Dorina, pak, razrednica priča nešto što ja odavno znam i jasno mi je, a prvi put da sam to čula od jedne nastavnice razredne nastave, a obradovalo me to što je žena pred mirovinu, a ipak shvaća...
Kao prvo, HNOS, sami kažu, nije zaživio ni u povojima...
Drugo i jako bitno:
ovaj sistem obrazovanja na nivou je, ne arhaike, nego ranog kamenog doba.
I svakim danom to se više vidi.
Kaže učiteljica da su na seminarima prije 10-15 godina nastavnici i profesori bili upozoravani da dolaze nove generacije djece koja će na neki način diktirati rad i nastavu...Na što su ovi odmahivali rukom...no, desilo se.
Zašto?
Pa jednostavno, samo se moramo malo okrenuti oko sebe.
Kako možeš dijete, koje je rođeno u brzini (nadripali me!), koje živi brzinu i života i informacija i kompjutera i svega što se zamisliti može, e, pa kako možeš od takvoga djeteta očekivati da se koncentrira, da sjedi 45 minuta na jednom mjestu i statički upija ono što mu se pokušava ugurat u glavu??
Ajde, razumni odrasli ljudi, ajmo probat to sami...
Usmjerimo koncentraciju i misli 45 minuta na jednu stvar, probajmo pročitati novinski članak, ali tako da i nakon 5. rečenice znamo što smo pročitali u uvodu...i još to i zapamtiti...
Nema šanse.
I sad, mulac koji dio dana provede za PC-om, lifra informacije brzinom koju mu ADSL dopušta, naravno, svepovršno, jer ga brzina na to tjera...treba ući u razred, "poraditi na sebi", odmeditirati na malom odmoru, i ubaciti se u neki sasvim drugi svijet...k tome, ako je još u godinama u kojima je (jesu li ikad čuli za pubertet, hormone i adolescenciju?!?), ako mu ona cura tamo baš danas izgleda interesantnije nego jučer....ako je onaj preko baš sad napravio nešto što je dobar razlog za razbijanje monotonije..
odeeeeeee
Međutim, zezanciju na stranu, čini mi se da ovaj razred nema neke bogznakakve temelje u razrednoj nastavi...a čudi me...nastavnik je bio nekad razrednik mojoj curi, a sadašnja razrednica i nju je vodila do kraja škole...
I primjećuje se velika razlika. Malo manje entuzijazma i nekakve volje...manje truda, sve po sistemu "lako ćemo"...nikada zadaća, brzo prelaženje gradiva...
I čini mi se da se to odrazilo na njih...njihove radne navike, bar onaj dio koji su morali steći u školi...
Možda griješim, ne znam.
U glavnom, imenik je rekao svoje : red rad i disciplina! Stega do daljnjega! Kol'ko daš, tol'ko ćeš i dobit!
Jer...."ne sudjeluje", "nema rada"..."ne nosi pribor"..."mjesec dana nije ništa napravio"..."zalaganje 1"..."STALNO PUŠTA NEARTIKULIRANE GLASOVE" - to na vjeronauku...
Pa da vidimo...polugodište je tu, a mi smo nigdje...
Pa da se nađemo:))
Jer, iako je meni to jako ružno i besmisleno, dogodine dobivamo dva nova krasna predmeta u vidu fizike i kemije...e, onda smo nagrabusili...a počinje i utrka za bodovima, kako bismo, jel', upisali što željeniju školu...da bismo poslije upisali adekvatni fakultet....da bismo se nakon toga sretno zaposlili...
E, mali moj....zdavit ću te!!!!!!!
Post je objavljen 27.11.2007. u 12:57 sati.