Već tri dana pokušavam nešto napisati i jednostavno ne ide. Do pred neki dan osjećala sam se svoj na svome. Neplodnost je stanje s kojim sam živjela više godina i tema o kojoj sam znala dosta. Cijelo to vrijeme htjela sam biti trudna i imati dijete.
Sada kad mi se desilo prvo kao da mi je maca papala jezi, nikako da sročim rečenicu. Strah me napisati nešto jer me strah da ne provalim kakvu glupost. Baš sam D-u rekla kako me strah kako ćemo mi sve ovo jer da ja ništa ne znam, a sve se tako brzo dešava, a ja moram toliko toga naučiti.
Krenimo redom od mog prvog trudničkog UTZ-a. To je bilo još u petak.
Prvo je krenulo super jer šefice nije bilo na poslu, pa ništa nisam morala objašnjavati kamo idem. Gužva u čekaonici je bila ogromna, zrak zagušljiv, sparno, slobodnog mjesta za sjesti nigdje, doktorica kasni.
Kad sam rekla vijest čestitale smo si sa "daj pet" ili kako se već to kaže.
Napravila je UTZ. Nalaz je glasio:
"Jedan gestacijski mjehurić u uterusu. Vidljiva žumanjčana vrećica. Za sada nema EO (embrionalnog odjeka)".
Dok sam ležala na onom ležaju, okrenula je ekran i vidjeli smo ovo:
Post je objavljen 26.11.2007. u 20:00 sati.