Kako je čovjek stariji prirodno je da se manje ježi na emocionalni poticaj (zrenje, sporiji metabolizam i sl.). Dugo se nisam tako naježio na rock koncertu (pa i zbog činjenice da na njih rjeđe idem), no spoj zagrebačke alternativne publike i banda the National po započinjanju nastupa (očito) hitom meni nepoznata naslova, učinio je upravo to (kako priopćiše Bog jednom prigodom: „Gdje je vas puno i ja sam tu...“). Band je, prema napisima, sentimentalnu vezu sa Zg započeo koncertom u KSET-u prije tri godine 25.5.2004. „dok nije bio poznat niti u domicilnom New Yorku“ (parafraza A.Dragaš, Jutarnji), a kamoli u Zg. Na koncert sam otišao ponukan Dragaševim hvalospjevima u novinama, koje nekada znaju biti samo hvalospjevi radi njih samih tj. poticanja rokijanja u malograđanskoj hrvatskoj metropoli? (indisponirani Pere Ubu prije nekog vremena, npr.), no ovo je bila potpuna istina. Ovo su valjda Pixiesi sadašnje college generacije (pa, eto proteklo je više od 20 godina od fenomenalnog nastupa istih u Kulušiću) jer reakcija publike na band je bila usporediva, tako da je senzitivni frontman Matt Berninger, nerd imagea, bio pomalo postiđen i iznenađen panegiričkim feedbackom ispunjenoga Pauka, neverbalno stalno stišavajući publiku, istovremeno iskreno dirnut i oduševljen, implicirajući valjda, kako ovo nije nastup teenpop banda ili neka Nationalmanija. Kasnije je govorio kako je sve to: publika, ozračje „awesome“ i kako će morati reći frendovima iz Arcade Fire da moraju doći koncertirati ovdje gdje je doživio prvi „human touch“ na dosadašnjoj europskoj turneji. Bilo je još osobnih kontakata jer frontman zna poneke Zagrepčane (rock animatora Žednog uha, Matu) što je također bilo „ljupko“. Band je, kako Dragaš ispravno dijagnostiraše, MBV-Tindersticks (vokal!)-Joy Di-U2!!-Lambchop mješung s originalnom potkom, ako je to danas uopće moguće. Vrlo iskreni, s iznimnim razvojem unutarnje dinamike pjesama, bez klasičnog bijega tamnih post-punkera od razigrane melodije, sa otkačenim violinistom-klavijaturistom kao istaknutom osobenošću. Braća blizanci na gitarama deru nesmiljeno, a jedan od njih se izmjenjuje s trećim čovjekom na basu koji je opet brat četvrtoga instrumentalista? Bubnjar izuzetan, funkcionalan, kreativan. Razglas super. Prednastup njihovog prije-nego-smo osnovali-band idola Haydena iz Toronta, kojemu su se na kraj nj nastupa priključili, a i on kasnije njima, bio je također zanimljiv (Young-Dylan tugaljke s usnom harmonikom, pa elektrizirani song o „krađi“ partnera od osobe koju pozoveš u goste...sasvim OK).
Alternativna publika u Zg ima svoj kontinuitet, tu nema spora, a meni se čini kako je ovaj nastup u noći prije noći punog mjeseca punoj južine, osvježio ideju o rock koncertu kao katarzičnoj misi ispravno (?) pomaknutih pojedinaca. Vrlo, vrlo dobar band i ubuduće, ne pakirajte Dragašu!
wikipedia
official
their space
live on letterman
urbanagomila
"untrue fan"
(poptika komentar)
Post je objavljen 24.11.2007. u 20:33 sati.