Još jedno licemjerno očitovanje slavne demokracije: predizborna šutnja. Kao rojalist, anarhist i antidemokrat ne bih uopće trebao govoriti, ne o tome. Ne mogu izdržati, podboden sam naprasnom tišinom. Ali, kako ne bih ja sâm lajao, po prvi put posežem za citatom. To je tek sasvim kratak odlomak iz eseja Bele Hamvasa i nije izravno vezan uz politički trenutak, ali dovoljno mi je rekao upravo o njemu. Mi, naime, i ne možemo drugo nego birati i izabirati one koji potkopavaju umjesto da ispravljaju stvari, i to radi toga što ljudsko društvo funkcionira jedino kad je lijepo vrijeme. Kako logično!
„Dok službena znanost svaku ljudsku životnu djelatnost svodi na svojstva jedne životinjske rase, želeći tako cjelokupno postojanje učiniti izračunljivim na papiru, čovječanstvo nikad nije bilo praznovjernije, te vjeruje u mogućnost jednog imaginarnog kraja svijeta.
To baš i nije vrijedno čuđenja. Ne može se živjeti tako malo a da čovjek ne iskusi apsolutnu nepravovremenost pomoći koja stiže u nevolji. Osebujnost je takvih vremena, čini se, u tome da ne pripuštaju one koji žele ispravljati, nego one koji zapravo potkopavaju. Strojni splet moderne civilizacije krasno funkcionira kad je vrijeme lijepo. Čim nastupi suša, ili dođe do poplave, padne mnogo kiše ili snijega, pokazuje se kako je sve nezamislivo labilno. Počinje se ljuljati, i to ne u ovom ili onom detalju. Počinje se ljuljati sve. I institucija države funkcionira samo u slučaju lijepog vremena. Čim dođe do socijalnih nemira, nezadovoljstva, nesigurnosti, ona dospjeva u krizu. Cjelokupna civilizacija dobra je za normalnog vremena.“ (Bela Hamvas, Tajni zapisnik)
Stoga svima koji se sutra pridružuju demokratskoj izbornoj farsi kako bi za sebe ishodili nepravovremenu pomoć onih koji potkopavaju, od srca želim lijepo vrijeme i sunčan dan!
Post je objavljen 24.11.2007. u 00:57 sati.