slučajno sam naisla na ovu pjesmu i jako mi se svidjela,ima istine u njoj...pomalo je depresivna i nikako nije u skladu samnom ali svidja mi se.bit će jer sam malo nostalgična danas,uostalom procijenite sami,evo pjesmice:
Lako je polagano umirati...
Polagano umire
onaj koji ne putuje
onaj koji ne čita
onaj koji ne sluša glazbu
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Polagano umire
onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Polagano umire
onaj koji se pretvara u roba navika,
postavljajući sebi svaki dan ista ograničenja.
Onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.
Polagano umire
onaj koji bježi od strasti i njenog vrela emocija;
onih koje daju sjaj očima i napuštenim srcima.
Polagano umire
onaj koji ne mijenja život kad nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti radi nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima.
Onaj koji sebi neće dozvoliti, niti jednom u svom životu,
da pobjegne od smislenih savjeta...
Živi danas.
Riskiraj danas.
Učini danas.
Ne dozvoli sebi polagano umiranje.
Ne zaboravi biti sretan!
PABLO NERUDA
Post je objavljen 22.11.2007. u 22:50 sati.